Odlazak u posjet svojoj pradomovini Slovačkoj jedna je od najdražih aktivnosti članova manjinske udruge Matica slovačka Osijek, a koja djeluje od 1993. godine. Ovogodišnje su odredište bili grad Nitra, mala mjesta u njegovoj blizini Čakajovce i Janikovce, te grad Komárno, na granici s Mađarskom.

Za posebno raspoloženje tijekom četiriipolsatne vožnje autobusom, koliko je bilo potrebno da bi se od Osijeka došlo do Nitre, pobrinuli su se mladi glazbenici iz Tamburaške škole Batorek. Na put u Nitru otputovalo je tridesetak osječkih Slovaka, Hrvata slovačkog podrijetla i prijatelja Slovaka. Iako je putovanje prošao bez ikakvih poteškoća, naš sugovornik Ivo Kraljik iz Matice slovačke Osijek, čiji su se preci doselili u Hrvatsku prije 150 godina, rekao nam je kako je ipak znatna razlika između gotovo nevidljive schengenske granice i one koja postoji između Hrvatske i Mađarske zbog administrativnog tretmana na granici i uobičajene sumnjičavosti i formalizma koje prema strancima imaju granični službenici.

Nitra je grad na jugozapadu Slovačke veličine Osijeka s kojim je 1997. potpisan sporazum o prijateljstvu. Goste iz Osijeka u Nitri je dočekala Genka Horváthová, predsjednica Matice slovačke u Janikovcima, jednoj od gradskih četvrti Nitre, s kojom osječki Slovaci već godinama njeguju posebne odnose. Tijekom tri intenzivna dana prepuna zanimljivih susreta, doživljaja i iznenađenja, folkloraši iz Matice slovačke Osijek imali su višekratne plesne i pjevačke nastupe u Janikovcima, Čakajovcima i Komárnu te brojne kontakte sa zemljacima. Izvodili su slovačke i hrvatske pjesme, a nakon svake točke bili su pozdravljeni burnim pljeskom. Ipak najsvečanije je bilo u Komárnu, gdje se održavao sveslovački folklorni festival pod nazivom “Národné matičné slávnosti”.

Posjet slovačkom gradu Komárnu bio je prigoda i za bezbrižnu vožnju brodom po rijeci Vah i obilazak goleme tvrđave, “Gibraltara na Dunavu”, najveće takve vrste u svijetu, u kojoj je znalo biti smješteno i 25.000 vojnika. Ovu su fortifikaciju koristile razne vojske, a posljednji su je napustili Sovjeti 1991. i ostavili u devastiranom stanju. Uz pomoć fondova EU-a ovaj se spomenik arhitekture obnavlja. Manjinski Mađari i danas čine 65 posto stanovništva Komárna koji oni nazivaju Észak-Komárom (Sjeverni Komárom). Prijeko, na drugoj obali Dunava, nalazi se druga “polovina” ovoga grada, mađarski grad Komárom. Danas su obje “polovine” nekad jedinstvenog grada u EU, međusobno su gradovi prijatelji, a dijeli ih samo Dunav.

Slovaci su dragi i srdačni ljudi, prenosi nam svoje dojmove Ivo Kraljik. Vesele se svakom svom ljetovanju u Hrvatskoj, vole našu zemlju i znaju napamet mnoge hrvatske pjesme. Na području Nitre i okolice čak pet svjetskih automobilskih divova imaju svoje tvornice. U potrazi za radnom snagom koje u Slovačkoj ponestaje rado bi vidjeli i radnike iz Hrvatske.

Nakon tri dana toplog i srdačnog druženja bilo je teško ponovno sjesti u autobus i uputiti se kući. “Ali kada smo se oko ponoći pojavili u našem Osijeku, shvatili smo da živimo u najljepšem gradu na svijetu”, rekao nam je Ivo Kraljik.