Trenutne politike zapošljavanja funkcioniraju na način da svi mladi mogu u principu koristiti sve mjere jednako, nu tu postoji problem, upozorava Marin Živković, suradnik na programu Prava mladih u MMH-u.

- Oni mladi koji su u gorem položaju na tržištu rada, poput naprimjer ovisnika, žena, mladih iz alternativne skrbi, onih s nižim stupnjem obrazovanja, zapravo lošije prolaze.

Živković ističe i apsurdnost činjenice da su većina korisnika mjera, poput stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa, koje provodi Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ), zapravo visokoobrazovani, koji su se u pravilu najdulje obrazovali i pripremali za tržište rada.

- Smatramo da je to krivi pristup, jer valjalo bi kretati od pretpostavke da je osobi sa završenim visokim obrazovanjem potrebno mjesec-dva dana da se privikne na novi posao te da se ne treba godinu dana osposobljavati. Na primjer, pamtimo oglas za stručno osposobljavanje u kojem je Hrvatska radiotelevizija za svoj orkestar tražila osobu koja je završila Glazbenu akademiju, a teško da postoji studij koji ima više praktične nastave za vrijeme obrazovanja. Jednostavno, sredstva i resurse treba se usmjeriti na mlade kod kojih je nedvojbeno detektiran nedostatak vještina, a ne samo podupirati sustav gdje se visokoobrazovani koriste kao jeftina radna snaga - kaže Živković.

Posebnu podskupinu u NEET populaciji (skupini nezaposlenih u dobi od 15 do 29 godina) čine oni mladi koji su nezaposleni, a pritom se ne nalaze ni u evidenciji nezaposlenih Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ), čime su u pravilu u još gorem položaju u odnosu na svoje vršnjake.

- Što se tiče veze između udjela osoba u NEET statusu i mladih koje uče na radnom mjestu, radi se o tome da sustav prakse na radnom mjestu pokazuje niz pozitivnih rezultata. Konkretno, već samo postojanje infrastrukture za izvođenje prakse znatno pridonosi boljim ishodima učenja po završetku obrazovnog procesa. Tu je i činjenica da mlada osoba nakon završetka obrazovanja već ima kontakt s poslodavcem koji je upoznat s njenim radnim sposobnostima i vještinama. Također, osobe koje uče na radnom mjestu često su izloženije novim tehnologijama i proizvodnim procesima, za razliku od učenja koje se odvija u učionicama. Naposljetku, sve to dovodi do toga da su mladi po izlasku iz obrazovnog sustava poželjnija radna snaga koja se velikom brzinom može uklopiti u proizvodne procese - pojašnjava Živković.(H)