Objavljeno 29. travnja, 2016.
- Od svih vrsta tramvaja najomiljeniji mi je “genscher” - kaže Adamček
Kad 2. svibnja u 10.55 sati doveze tramvaj u remizu, 61-godišnja osječka tramvajka Anica Adamček, mnogima poznatija kao Lili, označit će kraj svoje počasne, posljednje vožnje. Naime, nakon 42 godine radnog staža i punih 33 otkako vozi tramvaj, otići će u zasluženu mirovinu.
Da je mnogim putnicima omiljena pokazali su i oni sami pri fotografiranju za Glas Slavonije na Trgu Ante Starčevića kad su joj prilazili i pružali joj ruku. Putnici su, kaže, ali i kolektiv GPP-a, dva velika razloga što joj odlazak u mirovinu ne pada lako.
- S druge strane, sretna sam jer me nitko u mirovinu ne tjera. Moram naglasiti da ima svakakvih putnika, no ja sam tijekom ove 33 godine stekla brojna poznanstva. Uzajamno je moje i poštovanje uglavnom starije generacije. Oni cijene kad im vozač pomogne ući u vozilo, kad ih pričeka ako trče na tramvaj i mnogo puta znali su me darivati cvijećem, čokoladama, čak i “pelcerima” cvijeća i rasadom za moj vrt, a čak su mi neki udvarali - ispričala je Adamček.
Njezino je umirovljenje teško palo skupini umirovljenika iz Retfale koja je u Glas Slavonije poslala pismo, pohvalivši, kako kažu, ovu plemenitu i legendarnu vozačicu tramvaja. Lili pak ističe da od vožnje, ovaj put ne tramvaja nego tramvajem, neće odustati ni nakon umirovljenja. Kaže kako će svakako nabaviti umirovljeničku besplatnu kartu na što ima pravo, a nerijetko se i kao putnica u slobodno vrijeme poveze svojim omiljenim prijevoznim sredstvom. Inače, od svih vrsta tramvaja najomiljeniji joj je “genscher”, iako kaže da ga neki njezini kolege izbjegavaju voziti. Poznati su joj i putnici koji, kad vide “genschera”, pričekaju drugi tramvaj, a ona ne samo da je vozila sve modele tramvaja, već je i za svog radnoga vijeka promijenila čak deset direktora!
- Svi su oni bili dobri na svoj način. Inače, u GPP-u sam se zaposlila 1. siječnja 1974. godine i bila sam kondukterka, a kad se pokazala potreba za vozačima tramvaja, položila sam ispit. Moram priznati da u početku nisam voljela ovaj posao, no s vremenom mi se uvukao pod kožu. Ipak, volim voziti samo tramvaj. Jer, znate što? Za sve ove godine ja nisam položila vozački ispit za automobil - kroz smijeh kaže Anica Adamček koja će, ističe, svoje umirovljeničke dane kratiti radom u vrtu, ali i pripremama za kćerino skorašnje vjenčanje.
Marija MIHELIĆ
Štos s kapom
Na upit koja je prednost vožnje tramvajem, Adamček u šali kaže:
- Mi smo uvijek jači! Šalim se, naravno, jer ni tramvaj uvijek ne mora biti u prednosti i činjenica je da sam imala i nekoliko prometnih nezgoda, ali, hvala Bogu, vez većih posljedica. Inače, uvijek moramo biti koncentrirani u vožnji, a već sam naučila kad bi netko mogao izletjeti, gdje treba prikočiti ili pozvoniti. Nekada je teško kad se nervozni ljudi istresaju na nas, ali takvih je situacija manje. Već sam naučila kako se ophoditi s nezgodnim putnicima, pa se tako sjećam da sam jednom alkoholiziranom čovjeku, kad nije htio izići iz vozila niti platiti kartu, jednostavno skinula šešir s glave i stavila ga na klupu na trg. Kad je izišao po njega, ja sam “opalila” po gasu i tako ga se riješila - prisjetila se Adamček.
42
godine radnog staža
33
godine vozi tramvaj