Kakvo je stanje s mirovinskim fondovima i društvima koja njima upravljaju? Ljudi se nepovjerljivi prema onima koji im “čuvaju” novac, boje se kraha sustava osiguranja, odnosno fondova...

- Prema podacima nadležne agencije Hanfe, u 2014. godini društva za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondovima upravljala su s ukupno šest otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova i 16 zatvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova. U Hrvatskoj posluju četiri društva za upravljanje dobrovoljnim mirovinskim fondovima. Kao i kod obveznih mirovinskih fondova, u 2014. nastavljen je stalni rast broja članova otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova. Ukupni brutodoprinosi članova otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova također su porasli, i to za 22,4 % u odnosu na 2013. godinu. Osim rasta broja članova i ukupnih brutodoprinosa rasla je i netoimovina otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova, i to za 20,1 % u odnosu na 2013. godinu. Nadalje, svi otvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi u 2014. ostvarili su pozitivne prinose, i to u rasponu od 8,2 % do 13,2 %.

Što je s ulaganjima u obveznice i dionice?

- Na kraju 2014. ukupna ulaganja otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova većinom su se odnosila na ulaganja u obveznice, prije svega na ulaganja u domaće državne obveznice (96,0 %). Pored ulaganja u obveznice značajna su bila ulaganja otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova i u dionice. Navedena ulaganja većinom su se odnosila na dionice izdavatelja iz Republike Hrvatske (59,0 %) te na dionice izdavatelja iz Slovenije (14,0 %), SAD-a (10,0 %) i Izraela (10,0 %). Osim u obveznice i dionice, otvoreni dobrovoljni mirovinski fondovi ulagali su u investicijske fondove i depozite kreditnih institucija. Ulaganja u investicijske fondove uglavnom su se odnosila na inozemne dioničke investicijske fondove (87,0 %) te na domaće dioničke i novčane fondove (13,0 %), dok su se ulaganja u depozite kreditnih institucija odnosila na domaća ulaganja.

Kako uvjeriti ljude, one koji rade, da sudjeluju u dobrovoljnom privatnom mirovinskom osiguranju i štednji?

- Iz prilično obilne literature može se spoznati kako postoji nekoliko većinom općih pravila koja treba poštivati kod razvoja tog oblika osiguranja i štednje. To je time teže jer u mnogim zemljama ne postoji kultura dugotrajnog financijskog planiranja, još uvijek postoji strah od (povratka) visoke inflacije, visoka je doza paternalizma - vjerovanje kako je država dužna brinuti se za svoje građane, a razmjerno su svježa sjećanja o izgubljenim sredstvima zbog nedavne financijske krize. Ujedno, u dosta bivših socijalističkih zemalja ljudi su ostali bez sredstava na bankovnim računima pa je tek uspostavljeno (ili vraćeno) blago povjerenje u bankarski sustav, a u javni mirovinski sustav ono često i ne postoji. Čini se kako ljudi često obvezni javni mirovinski sustav doživljavaju kao oblik neizbježnog oporezivanja od kojeg imaju razmjerno slabu i/ili nedovoljnu izravnu korist, a snose samo veliku obvezu plaćanja. Stoga bi se moglo očekivati kako će uz ogovarajuće informiranje ljudi rado prihvatiti sudjelovanje u dobrovoljnom privatnom mirovinskom osiguranju i štednji.

Ipak, pritom je potrebno djelovanje na više razina:

• Pružatelji usluga dobrovoljnog privatnog mirovinskog osiguranja i štednja trebaju sustavno raditi na pojednostavljenju i olakšanju pristupa uslugama, boljem informiranju o svom radu te pomoći nositeljima vlasti u financijskom opismenjavanju građana. Vjerojatno najvažnije je to što moraju stalno raditi na izgradnji povjerena osiguranika i stvoriti osjećaj sigurnosti ulaganja. Povjerenje se dugo i teško stječe, ali lako i brzo gubi. Zajedno s nositeljima političkih odluka trebaju onemogućiti pojedinim pružateljima usluga i fondovima prikrivanje ili podcjenjivanje rizika i nepromišljeno ulaganje, čime se lako mogu privatizirati dobici, a socijalizirati gubici bez da javnost spozna o čemu je riječ.

• Nositelji vlasti trebaju naći odgovarajuću ravnotežu između mogućih poticaja za dobrovoljno mirovinsko osiguranje i štednju - primjerice putem poreznih poticaja za poreze na dohodak i/ili dobit, koje bez sumnje potiču voljnost sudjelovanja, ali mogu narušiti pravednost poreznog sustava jer ih mnogo više koriste bogati - te želje da napune proračun. Pritom ne smiju podleći opasnosti čestih i nepromišljenih promjena poreznog sustava, jer tako dovode u neizvjesnost i nezgodan položaj osiguranike i pružatelje usluga osiguranja i štednje. Od osiguranika se očekuje donošenje dugoročnih odluka pa slijedom toga fiskalni sustav treba biti što je moguće više trajan i predvidiv. Akumulirana sredstva iz dobrovoljno privatnog mirovinskog osiguranja i štednja mogu biti značajna odrednica investicijskih mogućnosti i poticaj dugotrajnog rasta gospodarstva pa brzoplete regulativne odluke i fiskalne promjene mogu imati i te kako štetne i opasne posljedice.

• Osnovno obilježje uspješnih tvrtki koje stalno napreduju je da se one same stalno prilagođavaju i poboljšavaju. Poslodavci mogu putem sudjelovanja u dobrovoljnom strukovnom i privatnom mirovinskom osiguranju i štednji poslati jasnu poruku svojim sadašnjim i budućim zaposlenicima da ih cijene, za njih brinu, da žele privući najbolje radnike i da teže stvaraju povjerenja sa svojim osobljem. Poruka mora biti jasna, a zaposleni će je prepoznati, razviti osjećaj pripadnosti radnoj sredini i biti razmjerno sigurni za svoju starost te se bolje posvetiti radu i pokazati odanost sredini u kojoj rade.(D.J.)