ORAHOVICA - Vino je nekome posao, nekome zarada, a pojedincima jednostavno piće. No, prava istina je potpuno drugačija. Oni koji znaju nešto o vinu reći će kako je vino tradicija, Božji dar za nepce i tome slično, a ovo je priča koja dokazuje da vino može biti prava obiteljska ljubav. Obitelj Patkoš iz Orahovice punih deset godina bavi se vinogradarstvom i vinarstvom, a sve je počelo kada je otac Boško kupio prvi komad zemlje.

- Tada smo posadili prvi hektar vinograda, odnosno 7500 trsova. U idućih nekoliko godina poduzetnički duh te ljubav prema vinu naveo nas je da proširimo svoju proizvodnju te smo posadili dodatnih pet hektara, odnosno 21.500 trsova, koliko imamo i danas, a sve to raspoređeno je na posebno odabranim područjima. Naša je proizvodnja u početku bila za osobne potrebe, no velika želja i entuzijazam povukli su nas na ozbiljno bavljenje vinogradarstvom, vinarstvom i podrumarstvom. Godine 2010. sagradili smo novi vinski podrum, gotovo potpuno ukopan u zemlju, koji čuva vina na idealnoj temperaturi, a kapaciteta je oko 40.000 litara – započeo je svoju obiteljsku vinsku priču Vedran Patkoš (31), stariji brat, koji je danas uz mlađeg Tonija (24) vlasnik obrta za vinogradarstvo i vinarstvo. Patkoševi imaju vrhunski uređen podrum i kušaonicu i to na orahovačkoj vinskoj cesti, u ambijentu netaknute prirode i prekrasnih pogleda na orahovačke planine Papuk i Krndiju. Vedran vodi brigu o vinogradu, kako kaže u godini je po šest mjeseci u njemu, odnosno ''preseli'' se u kuću koju su napravili.

- Negdje u svibnju dođem na imanje i do studenoga me nema. Kada je vino već očišćeno i kada dobiva pravi okus, onda mirne duše mogu otići. Iako, naravno i tada svaki dan dolazim i kontroliram. Što se tiče poslova na kompletnoj proizvodnji, ona je gotovo potpuno obiteljska. U vinogradu radimo brat i ja, pomaže tata kada je tu, a kod vršikanja i težih poslova tu je redovno i stric Miroslav. Administracija je povjerena mojoj supruzi Tijani, koja uskače i u bilo koji drugi dio proizvodnje kada je potrebno. U berbi radimo svi, uključimo i 30-ak nadničara, a sve su to uglavnom naša rodbina, prijatelji i poznanici jer na taj način pomažemo i njima – nastavlja Vedran. Patkoši imaju nekoliko vrsta vina, a izuzetno su zadovoljni ovom godinom koju su nazvali pravom vinskom.

- Godina je uistinu bila odlična, baš prava vinska. Od ovogodišnje berbe napravili smo ove sezone 12,5 tisuća litara graševine, 15 tisuća frankovke i sedam tisuća zveigelta. Od ove godine imamo i novih sorti te nasada. Naime posadili smo po jedan hektar zelenog silvanca, graševine, pinota crnog i merlota. Tržište nam je uglavnom lokalno, nešto smo znali voziti na Jadran u jedan kafić. U pravilu prodamo gotovo sve, no nije jednostavno jer znamo kakva su danas vremena. – kaže mlađi brat Toni, koji je i završio školu za vinara i vinogradara. Baviti se vinogradarstvo nije ni malo jednostavno.

- Mnogo je tu odricanja, a moram reći da je i dosta skupo. Mi smo mnogo uložili prvo u zemlju, potom u svu potrebnu opremu, pa u gradnju podruma i kušaonice. Najveća stavka definitivno su zaštitna sredstva. Moja obitelj živi od proizvodnje vina, ne mogu reći da je to neka velika zarada, ali da se preživjeti. Svi vjerujemo u neka bolja vremena, a dok ne dođu, borit ćemo se. Razmišljamo i o prijavljivanju na natječaje europskih fondova, jer će nova ulaganja biti nužna – zaključio je stariji brat Vedran Patkoš.