Većina onih koji su prošlog tjedna iz matičnih poslovnih banaka dobili prijedlog konverzije kredita iz “švicaraca” u eure, hvataju se za glavu. I naša je redakcija zatrpana pozivima onih koji smatraju da su oštećeni, a nije ništa drukčije bilo ni na okupljanju članova Udruge Franak proteklog vikenda.

Kroz primjer sugrađanke Marine (podaci poznati redakciji), sažet ćemo srž problema.

Naime, obračun onih rata koje su do sada uplaćene u švicarskim francima, nakon pretvaranja u eurski kredit, pokazao je da postoji manjak uplaćenog iznosa.

- Na mom primjeru to je iznos od nepunih 12 tisuća kuna koje na osnovi do sada plaćenih rata moram još doplatiti banci. I to u roku od trideset dana - kaže naša čitateljica. Ona je prije deset godina, na rok od 30 godina, podigla kredit u iznosu od 90 tisuća švicarskih franaka. Prvotno joj je rata iznosila 2200 kuna, da bi narasla na čak 4500 kuna. U trenutku podizanja kredita, glavnica je bila u protuvrijednosti od 520 tisuća kuna, a nakon deset godina otplate glavnica sada iznosi 425 tisuća kuna. Konverzija kredita u eure nudi obvezu od 381 tisuću kuna.

- Preda mnom i mojom obitelji sada su dvije mogućnosti: nastaviti plaćati kredit u švicarcima gdje je veća glavnica, ali manja mjesečna rata, ili pristati na eursku konverziju, gdje je manja glavnica, ali veća pojedinačna rata! I još je k tome kod eura kamata promjenjiva. On je sada na najnižim razinama, što znači da je izvjesno kako će eurolibor rasti, pa tako i moja rata kredita... I tako ću, kada podvučem crtu - više-manje doći na isto - kaže Marina, ne skrivajući ogorčenje.

No, u svakom slučaju, žulja je obračun manjka - kaže i za njega se mora zadužiti. Ipak, u boljoj je poziciji od druga dva dužnika s kojima smo razgovarali, koji s pozicije duga moraju nadoplatiti još 40, odnosno 60 tisuća kuna! Ali njima dvojici banka nudi mogućnost da se taj manjak pripiše glavnici, dok u Marininu slučaju banka inzistira na izravnoj uplati.

Sve su troje jednako razočarani, jer kreditom su riješili obiteljsko stambeno pitanje. Nitko od njih nije kupio nikakvu “megalomaniju”, nego stan primjeren mogućnostima i obiteljskim potrebama. Kredit su sve vrijeme redovito otplaćivali, pridodajte još tome i obvezu životnog osiguranja vinkuliranog u korist banke, pa i osiguranje za nekretninu. A stanovi su još k tome pod hipotekom.

- Najviše me ljuti što sve ovo vrijeme izostaje reakcija odgovornih, posebice središnje banke. Kamata koja se kod nas zaračunava je napuhana, i do iznosa višeg od sedam posto. U uređenim društvima ona je na prihvatljivoj razini od dva do tri posto - razočarano će naša sugovornica. Ali, kaže, “nada nikad ne umire”, kada za 20 godina otplati ovaj kredit, očekuje da i Hrvatska napokon bude dio tog uređenog financijskoj društva.