GORNJA VRBA - Premda je rođen u Gornjoj Vrbi, mjestu u kojem svaka kuća ima bar mali vrt, Mario Todorović nije nikada razmišljao da će se ozbiljno baviti proizvodnjom povrća, no okolnosti su ga na to natjerale i – nije požalio. Upustio se u to plašljivo prije četiri godine kada je ostao bez posla. Radio je, kaže, kod raznih privatnika kao bagerist, često bez plaće i jednog dana mu je 'puklo'. Odlučio je uzeti stvar u svoje ruke i sa suprugom kupio jedan plastenik, a danas na gotovo dva hektara, od čega tisuću kvadrata pod plastenicima, uzgaja povrće i voće.

- Kada mi je gazda uplatio dug, kupio sam prvi plastenik i ostao bez kune. A onda jedan po jedan i danas imam sedam plastenika u kojima se cijele godine smjenjuju kulture, salate, mladi luk, špinat, rotkvice, mrkva, peršin, rajčica, paprika... a ostalo je vani - kaže Todorović.

Donedavno je s pola jutra skidao kupus koji je, veli, ove godine bio odličan, a sada je na redu oko tri tisuće komada bijelih glavica cvjetača, salata koja je upravo prispjela, kao i špinat, dok u jednom plasteniku raste nekoliko vrsta zelene salate za Božić, a tu je i mladi luk... Bile su, veli, odlične slatke i sočne lubenice i dinje, puno sunca im je pogodovalo, zatim razne tikvice, a sve su ih prodali pred kućom. Godina je bila relativno dobra, kaže Mario. Lani je bilo previše vlage, pretprošle godine štetu je napravila tuča, a ove je godine zbog suše navodnjavao 'kap na kap' iz vlastitog bunara pa je sve ispalo dobro.

- Borim se kako stignem. Jako je zahtjevno, cijele godine ima posla. Jedino u siječnju bude malo „lufta“, ali i tada pripremam i planiram što ću raditi, nabavljam sjeme, repromaterijal - navodi vlasnik koji ne broji sate svakodnevno provedene u polju i plasteniku, no isplati se.

- Puno radim, ali od toga se može pristojno živjeti. S hektara uzgojenog povrća dovoljno je za život četveročlane obitelji - kaže Mario.

A trudi se, kaže, prskati samo najosnovnije i strogo vodi računa o karenci.

- Išao sam na predavanja u zimskom razdoblju, pratim novosti o proizvodnji kultura na internetu i držim se pravila - veli Mario, a to je potvrdila i inspekcija koja obilazi OPG-ove. Sve proizvedeno proda uglavnom na štandu ispred kuće, a subotom zajedno sa suprugom iznese povrće na gradsku tržnicu. Viškove prerade u sok od rajčice ili ukisele kupus, ispeku pekmeze.

- Ocijenio sam da je tako najbolje, ne dam budzašto trgovačkim lancima, a imam redovne kupce koji dolaze kući ili nas traže na tržnici. Na nečem se zaradi bolje, na nečem lošije, a prednost je u raznovrsnosti ponude - dodaje Mario prisjećajući se mukotrpnih početaka.

- Krenuo sam samo s dobrom voljom bez ikave mehanizacije. Plaćao sam ljudima da preoru, frezaju, molio da stignu na vrijeme. Onda sam najprije kupio malu kopaćicu, a ove godine i mali traktor - kaže Mario.

Sada sve radi sam. Na polju provodi cijele dane i, premda je zemlja teška, s puno dobre volje - uspijeva.