Regija
OPG HRUBENJA U RAJEVU SELU BAVI SE EKOPROIZVODNJOM ŽITARICA

Poljoprivrednik i etnokolekcionar
proizvodi pir - prastaru
bezglutensku pšenicu
Objavljeno 6. listopada, 2015.
Pir je prastara pšenica, bezglutenska, s mnogo proteina, vitamina i vlakana

RAJEVO SELO - OPG Hrubenja u Rajevu Selu uspješna je priča iz hrvatske poljoprivrede, to više što dolazi s nerazvijenog područja istočnog dijela županjske Posavine, lani pogođenog velikom prirodnom katastrofom. Hrubenja obrađuje 30-ak hektara zemlje, od čega je 14 hektara ekološka proizvodnja, prije svega žitarica. Riječ je o ekološkom uzgoju prosa, ječma, zobi i pira, koji je u posljednje vrijeme postao dosta atraktivan i Hrubenja je jedan od rijetkih na tome području koji se bavi uzgojem te žitarice.

– Pir je prastara pšenica, bezglutenska, s puno više proteina, vitamina i vlakana od pšenice. Ove sam godine imao devet hektara pod pirom, prinos je bio dobar i moram priznati da sam zadovoljan - kaže vlasnik OPG-a Zvonko Hrubenja. Prodaje ga kao sjemensku robu i obavezno će ga, kaže, ponovno zasijati.

- Na našem području baš i nema interesa za tu vrstu žitarice, međutim, u Hrvatskoj je sve više ekoloških proizvođača koji traže pir za sjeme jer ga još uvijek nedostaje u slobodnoj prodaji - objašnjava. Taj svestrani Rajevčanin nedavno je počeo proizvoditi i brašno od pira za izradu različitih vrsta kruha, peciva i kolačića.

- Nabavio sam mlin na kamen i polako krenuo u posao. Brašno od pira na našem području za sada još uvijek nema neku prođu jer ljudi još uvijek ne znaju što je to. Međutim, bio sam na sajmu u Gradačcu, gdje sam kao ekološki proizvođač itekako prepoznat, i to od posjetitelja koji su došli iz Njemačke, Švicarske, Austrije, a koji vrlo dobro znaju kvalitetu i vrijednost pira. Na našem ga području još nisam puno ni izlagao, ali vjerujem da će interes s vremenom rasti jer je sve veća potražnja za bezglutenskom hranom - kaže.

Planira nabaviti i ljuštilicu za zob, odnosno za proso, koji su oljušteni vrlo traženi i tako bi brže i lakše došao do kupaca. Proso je, objašnjava, također jedna od najstarijih i najzdravijih žitarica, bogata magnezijem i željezom i odličan izvor vitamina. Među drugim žitaricama ističe se time što je bez glutena, a istovremeno je lužnata.

A osim kao proizvođač ekološki zdrave hrane ovaj zanimljivi Rajevčanin u svome je selu poznat i kao kolekcionar.

– Prije pet godina uredio sam etnoprostoriju, gdje imam oko 350 raznih eksponata - starih pegli, šivaćih mašina, vagi, lampi, fenjera i predmeta za svakodevnu uporabu…

– Dosta toga imao sam na svome tavanu, još od svojih predaka - stara kuća, staro domaćinstvo, tradicija koja se prenosila s koljena na koljeno… i odlučio sam sve to izložiti i pokazati mlađim naraštajima. A i sumještani su mi sami donosili zanimljive predmete koje su imali - otkriva.

U vođenju OPG-a Zvonku puno pomaže sin, koji se školovao za poljoprivrednog tehničara. Vrlo su aktivni, imaju brojne planove, a kandidirali su se za određene mjere koje bi im znatno olakšale njihovu realizaciju. Volje i upornosti im ne nedostaje, a vjeruju da će naći i potreban novac. Prije svega za etnoturizam i uređenje prostora za posjetitelje.

- Namjeravamo povezati etnoprostoriju, kušaonicu, urediti i jednu dvoranu za održavanje različitih radionica, za koje već postoje upiti, a tu je i etnokuhinja. Napola smo je već uredili. Ondje je stara peć, peka i sve ostalo što ide uz to kako bi se naši gosti ugodno osjećali u ambijentu u kakvom su nekada živjeli naši stari i kušali starinska, već zaboravljena jela. Vjerujem da će biti zanimljivo i da će doista imati u čemu uživati - zaključuje.

Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ
Nož za slamu iz 1811.

U etnoprostoriji svoje je mjesto našla i stara vatrogasna kaciga UN-a, donacija koju su Rajevčani dobili u vrijeme rata, i koja će, kaže, ostati kao stalan podsjetnik na dane kada se stvarala suverena Hrvatska. Među najstarijim eksponatima je nož za slamu iz 1811. godine, s imenom kovača koji ga je iskovao. Tu su i molitvenici iz 1880 i neke godine.

Pir četiri puta skuplji od obične pšenice

Hrubenja kaže da je pir vrlo jednostavna kultura, koja nije zahtjevna, prastara biljka koja je naučila rasti sama. Brzo i visoko raste i tako sprječava rast trave. Pir ima vrlo otporno zrno i ne zahtijeva umjetna gnojiva ili insekticide, a, uz to, tvrda ljuska štiti zrno od zagađenja iz zraka, pa je stoga vrlo pogodan za ekološki uzgoj. Što se tiče cijene, pir je, objašnjava Hrubenja, tri-četiri puta skuplji od obične pšenice.

U etnoprostoriji ima oko

350

starih eksponata

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike