Dolazak nezaustavljive rijeke izbjeglica, gospodarskih selilaca i pustolova iz Azije i Afrike, koja je pregazila našu zemlju na putu prema svojim sretnim odredištima, Njemačkoj i Švedskoj, velik dio Europe dočekao je zbunjeno i nespremano, pa čak i u panici, o čemu svjedoči iracionalno, svadljivo i vanjskopolitički krajnje štetno ponašanje službenog Zagreba.

U raspadu Sirije i Iraka, dviju zemalja koje su, na ruševinama Otomanskog Carstva, izmislili Britanci i Francuzi 1916. godine (Sykes-Picotov sporazum) te sličnom procesu kroz koji prolazi Afganistan, Europa je itekako imala svoje prste te je sada račun došao na naplatu. Upravo iz tih triju zemalja, tzv. balkanskom rutom, stiže 80 posto izbjeglica.

U bivšoj Siriji, odakle je krenuo najnoviji izbjeglički val, i oko nje, događaju se čudnovate stvari i neočekivani obrati. Iako već mjesecima iz tog dijela svijeta dolaze zastrašujuće vijesti o sustavnom teroru, ubojstvima, masovnim silovanjima, protjerivanjima i barbarskom uništavanju svjetske kulturne baštine, iza kojeg stoji islamski kalifat, međunarodna zajednica i Zapad pokazali su potpunu nezainteresiranost da zaustave to zlo. Bez nade da itko i išta može zaustaviti raspad njihove domovine, divljanje Islamske države i nestanak sekularističkog poretka, sirijski su izbjeglice odlučili zamijeniti bijedu izbjegličkih logora u Turskoj, Libanonu, Jordanu i Iraku, izdašnom socijalnom pomoći koju je ponudila Angela Merkel. Tko je donio stratešku odluku o egzodusu sirijskih izbjeglica u Europu, oni sami ili je to plod tuđe sugestije ili plana, još ne znamo, kao ni to pomaže li tko financijski preseljenje bliskoistočnih nevoljnika. Oskudne i neprovjerene informacije, koje pristižu od ljudi koji u Hrvatskoj kontaktiraju s izbjeglicama, o tome kako Sirijci kupuju hranu i kartice za mobitele, vadeći debele svežnjeve novca, ne govore ništa. Možda je sve to slučaj, ne treba u svemu tražiti teoriju urote, ali ni prestati postavljati intrigantna pitanja. Odgovarajući na optužbe kako za svoju muslimansku braću u nevolji ne čine ništa, saudijski režim je ponudio mnoštvo dokaza o obilnom slanju humanitarne pomoći izbjeglicama u Turskoj, Jordanu i Libanonu. Je li zaštitnik dviju svetih džamija (onih u Meki i Medini) te saudijski kralj Abdulah bin Abdulaziz, iskoristio kaos i “odriješio kesu” te platio pojedinačno putne troškove i džeparac izbjeglim Sirijcima, to je tek teza za koju trenutno nema dokaza. Ono što je zacijelo sigurno, jest činjenica da Saudijska Arabija, prema pisanju The Independenta, izbjegle Sirijce spremno očekuje u Njemačkoj, nudeći im duhovnu okrjepu u 200 novih džamija koje je spremna sagraditi ako Berlin pristane na tu velikodušnu ponudu.

U sirijski kaos umiješala se i Putinova Rusija. Naravno, ne iz milosrđa ili altruizma, nego iz vlastitih strateških i geopolitičkih interesa. Naime, u sirijskoj sredozemnoj luci Tartus nalazi se bivša sovjetska vojna pomorska baza, koju je Moskva odlučila pod svaku cijenu očuvati.

Do listopada prošle godine Ruska Federacija je u svome posjedu imala i špijunsku bazu za elektroničko prisluškivanje, na sljemenu sirijske planine Tel Al-Hara, nedaleko od Golanske visoravni, koju je Izrael oteo Siriji u Šestodnevnom ratu 1967. Tzv. Center S osvojili su pripadnici Slobodne sirijske vojske, postrojbe koju aktivno podupiru Sjedinjene Države, a pripadnici ruske vojne tajne službe GRU morali su biti evakuirani s najvažnijom opremom. Rusija ima još jednu špijunsku instalaciju, zapadno od Damaska.

Sjedinjene Države i njezini europski saveznici glavnim neprijateljem u Siriji proglasili su režim autoritarnog sirijskog predsjednika Bašara al-Asada, zagovornika umjerenog islama i sekularne države, čija je glavna krivnja naginjanje Teheranu i Moskvi. Tu se i krije razlog zašto je Zapad prešutno podupro Islamsku državu, čak je i naoružao hrvatskim pješačkim i protuoklopnim oružjem (narudžbu Marinskog korpusa SAD-a platila je Saudijska Arabija!) jer ta teroristička organizacija rušenjem sirijskog režima uklanja važnu sponu protuizraelske transverzale koju su činile Iran, Sirija, Hezbolah (Libanon) i Hamas (Palestina, Pojas Gaze). Nije li malo neobično da Islamska država, najstrašniji islamski režim još od vremena Mehmeda Osvajača, Tamerlana i Zlatne horde, prijeti uništenjem Izraelovu ljutom neprijatelju Hamasu, palestinskom pokretu otpora u Pojasu Gaze, a ne Tel Avivu, koji je do sada uvijek bio dežurni krivac za sve muslimanske i arapske frustracije?

Dakle, naši momci na terenu su bradati džihadlije koji, u ime islama, siluju zarobljene desetogodišnje djevojčice, ubijaju levantske kršćane, ruše crkve i samostane, zarobljenim Zapadnjacima odsijecaju glave i dižu dinamitom u zrak spomenike svjetske kulturne baštine. U medijima ćemo ih, tu i tamo, nazvati barbarima, ali ćemo im pružiti svaku moguću potporu kako bi za nas odradili prljavi posao geopolitičkog pospremanja na Bliskom istoku. Američki komentar na borbene zrakoplove i protuzrakoplovno naoružanje, koje je Putin poslalo u Siriju, bio je da je ono “presofisticirano za borbu s ISIS-om”!

Cijena naše avanture na Levantu milijuni su sirijskih, iračkih, afganistanskih izbjeglica koji su se namjerili na Europu, ali i ostali nevoljnici koji su im se pridružili, poput onih ih Bangladeša, Pakistana, Eritreje ili Burundija, kao i sve ono ubijeno, silovano, srušeno i na kolac nabijeno. Njemačka za njih 800.000 ima dovoljno prihvatnih kapaciteta. Ostali u Europi se hvataju za glavu. No, za razliku od Mađarske, koja je spremna za trenutak kada Njemačka bude rekla: Dosta!, Hrvatska, s tisuću kilometara dugom granicom prema BiH, priprema se za svoju tužnu sudbinu udomitelja više stotina tisuća izbjeglica koji više neće imati kamo.