U knjizi “Ta gadljiva politika” prof. dr. Velimir Srića opisao je svoj prijašnji politički angažman i objasnio, ako se tako može reći, zašto se povlači iz politike. Srića je sveučilišni profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, poslovni konzultant, član Europske akademije znanosti i umjetnosti te ekspert Svjetske banke za upravljanje promjenama.

Što se u međuvremenu zbilo, odnosno jeste li i dalje istog mišljenja kad je hrvatska politika u pitanju, ili je stanje još gore nego u vrijeme kad ste se odlučili povući iz političke javnosti?

- Mnogi političari, pa i vaši kolege, novinari, zamjerili su mi naslov te knjige. Možda politika ne mora biti gadljiva, ali je u nas, nažalost, uglavnom takva. Posebno zbog ljudi koji se njome profesionalno bave. Mislim da je gađenje nad politikom normalno, štoviše, zdravo. Ono ima zadatak obraniti nas od otrova kojima političari svakodnevno napadaju naš duh. To gađenje nas čini otpornijima na društvene bolesti koje se zovu poltronstvo, oportunizam, korupcija i birokratska samovolja. Ja sam se bavio politikom kao idealist, a izgleda da ću opet, jer sam nedavno postao potpredsjednik Progresivnog saveza - Naprijed Hrvatska, koji je osnovao Ivo Josipović. Zašto opet? Moja me nona davno naučila, ako pametniji stalno popuštaju, budale će zavladati svijetom. Ljuti me da ljudi s idejama i znanjem koriste svoje sposobnosti tek za cinično prigovaranje iz udobne stolice kafića, umjesto da zasuču rukave. Danas je stanje u državi jedva malo bolje nego kad sam pisao tu knjigu. Istina, birokracija je efikasnija, ali gospodarskog razvoja nema jer glavne zadaće koje stoje pred politikom nisu obavljene. Najvažnija je da se podobni zamijene sposobnima koji će uvesti moderne metode i znanja u upravljanje državom i javnim poduzećima, koji će beskompromisno ratovati protiv korupcije i osigurati efikasno djelovanje pravne države. Trebaju nam ljudi koji će politiku, iz zločeste borbe za vlast, pretvoriti u vizionarsku bitku za napredak države i dobrobit svakog građanina.

Na tragu prethodnog pitanja, kako komentirate aktualnu situaciju u Hrvatskoj, posebice što smo već dvije godine u Europskoj uniji, a općenito uzevši i dalje smo u krizi i recesiji, živimo sve teže...?

- Znate li anegdotu o građevinskoj inspekciji? Izišavši na gradilište utvrdila je da su svi katovi nebodera u redu, ali treba rušiti prizemlje. Bojim se da nema bolje metafore za današnju Hrvatsku. Njeni su temelji loši i što god pokušamo graditi, bez značajnih reformi nema na čemu stajati. To vrijedi za svaki od temelja, gospodarstvo, pravosuđe, politiku, prosvjetu, a naročito za glavni temelj, a to je sustav vrijednosti. Većina građana opsjednuta je konzumerizmom. Umjesto radne etike zavladao je potrošački duh, umjesto nagrađivanja po zasluzi i napredovanja prema sposobnosti okruženi smo nepotizmom, politikantstvom i rastućim primitivizmom. Arogancija, birokratski nemar i samovolja, neodgovorno obnašanje vlasti i manjak tolerancije prema kritici oslikavaju vladajuću strukturu kao gospodara, a ne kao slugu građana. Istinski su ugroženi životni standard i perspektive radnika, umirovljenika, mladih, žena, čak i dijela intelektualne elite. Opada kvaliteta zdravstvenog osiguranja, nezaposlenost buja, a mirovinski je sustav pred raspadom. Zbog toga raste osjećaj straha i nemoći što, s jedne strane, rađa agresivnost na ulicama, stadionima i u školama, a s druge strane potiče na pasivnost, nezamjeranje i otpor promjenama. Većina mojih prijatelja svakodnevno uz kavicu raspravlja o paradoksima, nevoljama, glupostima i problemima današnjice, natječući se u crnim scenarijima: europske zakulisne igre i masonske zavjere sprečavaju nas da ostvarimo bolju Hrvatsku! Upali smo u zamku globalnog kapitalizma, svi nas pljačkaju i žele ovladati našim resursima! Glupi i korumpirani političari pokrali su nas i upropastili! Mali smo i nemoćni pijuni u velikoj igri supersila! Rasprodali smo sve što vrijedi i više ništa ne proizvodimo! Uništavamo obalu masovnim turizmom. Polja nam zarasla u korov, a svu hranu uvozimo! Banke su prešle u talijanske ruke, Telekom smo darovali Nijemcima, a naftnu industriju Mađarima. Najobrazovaniji odlaze preko granice jer kod kuće za njih nema ni posla, ni perspektive. Ušli smo u EU pa će nam cijelu obalu pokupovati europski bogataši, a mi ćemo ostati sluge i sirotinja... No naš najveći problem nisu drugi već vlastita pasivnost, sebičnost, navika da sustav rješava sve probleme, a mi ćemo prekrižiti ruke i čekati. Kennedy je svojedobno poručio Amerikancima da ne pitaju što Amerika može učiniti za njih, već što oni mogu učiniti za Ameriku. Hrvatski građani danas trebaju istu poruku. Pokrenite se! Ovo je naša jedina domovina, zaslužuje bolje. O tome sam prije pet godina napisao knjigu “Hrvatska 2020 - jedna moguća budućnost”. U njoj sam pokušao objasniti što sve ovako divna zemlja bogatih resursa, krasne obale, prelijepe unutrašnjosti, talentiranih mladih ljudi i sjajnog strateškog položaja može napraviti iz sebe, uz više pameti i dobre volje i uz sposobno vodstvo na svim razinama.

Vratimo se ipak vašoj novoj knjizi “Sve tajne harmoničnog vođenja”. Iz obilja intrigantnog materijala, pažnju mi je privukla i jedna originalna riječ - REFOLUCIJA. Za one koji knjigu još nisu čitali, pojasnite što ste pod tim mislili?

- Hrvatska je u krizi, ali i drugdje nije bolje. Živimo u svijetu koji normalnim ljudima sve više ide na živce. Ljute nas političari, banke, škole, osiguravajuća društva, pokvarenjaci, malverzacije, manjak demokracije i zločeste korporacije. Do bijesa nas dovode loši šefovi, korumpirane birokracije, bezosjećajne institucije, koristoljubive stranke i partije. Izluđuje nas poskupljenje, globalno zatopljenje, zaglupljujući marketing i navijački primitivizam. Plaše nas ekstremizmi, fundamentalizmi, dužničko ropstvo, globalni i lokalni teroristi, siromaštvo, recesija i kriza. Patimo od alkoholizma, depresije, ovisnosti o seksu, porasta razvoda brakova, pada morala, gubitka povjerenja i manjka poštenja. Zadnjih se 50 godina povećao broj samoubojstava, ovisnika o alkoholu i drogi i svih vrsta zločina. Osim bolesti ovisnosti i nasilja, ventil nezadovoljstva postaje potrošačka groznica. Nesretan si? Idi u šoping-centar i kupuj! Tamo ćeš trošiti novac na stvari koje ti nisu potrebne da bi se pravio važan pred ljudima do kojih ti nije stalo. Na brodu smo koji polako tone, a nema spasonosnog jedra na horizontu. Svi govore o promjenama, a one izostaju. Za mene, REFOLUCIJA je nužni spoj reformi i revolucionarnih promjena. Ponešto u postojećem kapitalizmu i demokraciji možemo “popravljati”, ali ima stvari koje treba drastično mijenjati. Postupna refolucija je poželjna. Radi se o kombinaciji reformi i radikalnih promjena koje će dovesti do novog kapitalizma i demokracije koji su sluge ekonomije i čovjeka, a ne njihovi gospodari. Ne dođe li do toga, svijet čekaju radikalne promjene nastale kroz razne stupnjeve i oblike nasilja.

Kako sami pišete u predgovoru - knjiga je posvećena potrazi za skladom u sve neskladnijem svijetu. No jesu li pozitivni pomaci, promjene, reforme, uopće izvedivi ili za njih, bar onakve kakve sugerirate u knjizi, naše društvo još nije spremno? Za koga je onda zapravo spomenuta knjiga?

- Ovo je hrvatska verzija knjige koju sam prošle godine izdao u New Yorku kod američkog izdavača. Ona je prilagođena baš za našu regiju i današnje uvjete. U knjizi polazim od poznate činjenice da su sve reforme i progresivne promjene uvijek inicirale manjine, a ne većine. Postojeće navike, ideje i vrijednosti prvo propituju i dovode u sumnju pripadnici bolje obrazovane, informirane i osviještene manjine, odnosno intelektualne elite. Oni stvaraju inovacije i prvi su advokati potrebnih promjena. Neko im se vrijeme konzervativna većina opire, pokušavajući zadržati postojeće stanje svijesti i sustav vrijednosti. S vremenom ta većina podlegne argumentima manjine ili naprosto izgubi sposobnost daljeg opiranja nužnim promjenama. Tek tada bolje ideje pobjeđuju i svi počinjemo živjeti u svijetu jačih vrijednosti i ideja. Dakle, društvo nije nikad spremno, ali ga takvim moraju učiniti organizirani pojedinci. To su harmonični vođe o kojima pišem u ovoj knjizi.

Kako ste i sami zaključili, naša je kultura pretežito pesimistična. Kako onda u takvom okruženju uspostaviti harmonične odnose...?

- Naša je kultura usmjerena na hvatanje u pogreškama, izricanje kritike i traženje krivaca. Njome dominira potreba da se svuda i u svakoj prigodi iskazuje negativni stav. Slušajte ljude koji ispijaju jutarnju kavu i usput razgovaraju. Žale se na političare, suradnike, partnere, djecu, roditelje, prijatelje, vladu, ministre, majstore, gradske čelnike, sportske trenere, igrače, susjede... Okruženi smo “vražjim advokatima” koji ni za što ne nalaze lijepe riječi već u svemu vide zlo, nered, nevolju, krizu, problem, glupost, pokvarenost i primitivizam. Odakle ta lavina negativizma? U njoj smo odrasli, navikli se, kao ribe na vodu. Naši odgajatelji, roditelji, učitelji i šefovi vjeruju da nas moraju “hvatati u pogreškama” kako bismo ih ispravljali, da nas moraju kažnjavati da ne bismo griješili. Usput nas obilno hrane kritikom i negativnim stavom o nama samima. Poslije se čude zašto nismo samopouzdani i borbeni, ili se žale jer nam nedostaje pobjednički duh. Sve to začinje se u dječjim vrtićima, nastavlja kroz školovanje, a završava na radnom mjestu. Izloženi negativnom okruženju, mladi ljudi nauče u čemu su loši i naslušaju se zlobnih komentara o svojim nesposobnostima. Odrastamo s roditeljima, učiteljima i šefovima koji se trude otkriti naše mane i slabosti i stalno nam ih nabijati na nos. Posljedice su razorne, u rasponu od osjećaja nekompetentnosti do nakupljenog bijesa i straha od budućnosti. Sve to čini nas nasilnim, negativnim i neefikasnim osobama s kojima je lako manipulirati. U knjizi pokušavam pokazati kako pobijediti ovakve stavove i postati uspješan.

Upozoravate da nam trebaju drukčiji lideri, no gdje su oni, ima li ih uopće, a i ako ih ima, neće li biti prekasno za njih i nas ako krize eskaliraju u sveopću katastrofu svjetskih razmjera?

- Točno, trebaju nam drukčija znanja i drukčiji ljudi od onih koji dominiraju menadžerskim i političkim strukturama današnjice. Knjigu sam pisao za one koji to shvaćaju i žele sudjelovati u promjenama, da im bude pomoć u radu na sebi. Poznata je, naime, misao da pametni ljudi žele mijenjati svijet, a mudri ljudi znaju da prvo valja promijeniti sebe. Nitko nije slučajno postao dobar, vrlinu treba učiti! Nevolja je ljudske prirode što smo, u načelu, pokvarljiva roba. Lošiji postajemo spontano, a bolji samo uz napor. Cilj ove knjige je preokrenuti taj trend, sudjelovati u procesu stvaranja drukčijih poslovnih i političkih vođa koji će, udruženi, pokrenuti proces stvaranja bolje, pravednije, poštenije i bogatije Hrvatske, pa i svijeta. Ako mislite da je to utopija, sjetite se da su sve velike ideje izgledale nemoguće i neostvarive, sve dok nisu uspjele.

Razgovarao: Darko JERKOVIĆ