Vezani članci
INTERVJU TJEDNA
Hrvatska se nalazi u identičnome problemu kao Grčka, samo što su njegove dimenzije malo manje. I dogodit će se to da će hrvatska vlada, tko god je bude formirao, morati primijeniti sve one mjere koje danas primjenjuje Tsiprasova.
Čak možda i više od toga, privatizirati dio državnog sektora, formirati nove fondove za poticanje ulaganja, smanjiti mirovine i masu plaća u državnom sektoru itd. To je realnost, to su okviri naše perspektive u sljedeće dvije godine u proceduri prekomjernog deficita i to će sljedeća vlada morati napraviti, ukratko nam je poznati hrvatski ekonomist Damir Novotny opisao sve ono što čeka Hrvatsku i njezine građane nakon predstojećih izbora, do kojih nam je Europska komisija omogućila kraći izborni “predah” od rezova.
Iako su još krajem svibnja vladajući javnosti obznanili kako smo formalno izišli iz recesije, na svakodnevnom životu građana, posebice ovdje na istoku Hrvatske, to se i dalje objektivno ne osjeti. Tako da činjenicu što smo dva kvartala zaredom s BDP-om završili u vrlo malom plusu, može biti neki prvi koračić u priželjkivanom smjeru, ali za brojkama nekih drugih, vrlo uspješnih EU zemalja iz nama ne tako dalekog bivšeg istočnog bloka, i dalje nadaleko kaskamo.
MAGLOVITO SUTRA
Da turizam bilježi dobre brojke i nije neka osobita novost, tim prije što je već mnogo puta potvrđeno da to samo za sebe ne može biti presudan faktor u hrvatskoj ekonomskoj slici. Naravno da je pozitivno i što konačno svjedočimo rastu industrijske proizvodnje, no ono što Hrvatskoj treba jesu mnogo “jače” brojke od postojećih. Dok se brojke za drugi ovogodišnji kvartal još očekuju, svjedočimo za predizbornu godinu očekivanoj medijskoj raspravi što taj formalni izlazak iz recesije zapravo znači i je li uopće dovoljan za toliko zazivano hvatanje koraka s onima koji su već odavno pronašli pravi izlaz iz kriznih europskih gospodarskih nedoumica, potaknutih svjetskom krizom.
Vladajućima je napuhavanje neprijepornog okretanja trenda u tim kretanjima (iako novi vanjski dug i dalje uspješno “proizvodimo”) logično glavna smjernica istupa gotovo svakog njihovog ozbiljnjijeg predstavnika u predizbornoj godini. S druge strane, najjačoj oporbi pak normalno je omalovažavanje tih brojki i njihova usporedba s onima koji su nam proteklih godina daleko odmaknuli, a nekada ranije smo se gledali s ravnopravnih pozicija.
Tim prije što nam se, u vrijeme dok se pokušava javnosti sugerirati kako sada “naš brod” plovi pravim smjerom, opet događa da neka od kreditnih agencija (ovaj puta S&P) smanjuje izglede našeg kreditnog rejtinga sa “stabilnih” na “negativne”. I cijeli naš pokušaj priče o ne baš bliskoj boljoj budućnosti, čini vrlo maglovitim. Teret već spomenutog duga koji i dalje raste, u kombinaciji s, prema mišljenju većine stručnjaka, preslabim (a i u predizbornoj godini neizvodivim) reformama, jamči samo da će se zaduženost opće države nastaviti povećavati na više od 90 % BDP-a u 2016. godini, gurajući nas još malo više prema rubu. Ostavljajući Hrvatsku u iznimno osjetljivoj poziciji u odnosu na uvijek moguće promjene u globalnim monetarnim odnosima.
DRŽAVNI SEKTOR
Gdje smo zapravo u svemu tome sada i kamo to vodi, običnom čovjeku nije lako razumjeti jer je suočen i s optimističnim, ali i pesimističnim procjenama na istu temu. Stručnjaci pak stvari vide mnogo jasnije.
- Ekonomija je sada sama pronašla svoju ravnotežu i neće više padati. Tu činjenicu ne možemo pripisati ekonomskoj politici jer se to dogodilo samo po sebi. Politika sada može reći da je to plod nekakve politike, ali to nije realno. I ekonomija će od te točke sada, od ovoga ljeta, polako rasti. U ekonomiji to zovemo “L” krivuljom - nakon što je BDP u proteklih šest godina pao za 13 posto, sada se može dogoditi da BDP raste po stopama od primjerice 0,5 posto godišnje. I da bi tim malim koracima stigli pretkriznu razinu tako će nam trebati 20-ak godina. To nam je perspektiva, ako se ne promijeni ekonomska politika. To je ovo što se sada događa u Grčkoj, koja je objavila da je ekonomija rasla 0,8 posto, ali to im ništa ne pomaže jer su i dalje u velikim problemima, upozorava Novotny.
Kako nam je rekao, glavni uteg je državni sektor, tako da u ovom trenutku imamo velik pritisak državnog sektora na privatni, a jedini koji nas mogu izvući su privatna poduzeća i kućanstva, koja bi trebala dobiti više daha.
- Drugim riječima, mala i srednja poduzeća koja sada izvoze trebalo bi potaknuti i pogurati fiskalnim poticajima. A država sada nema novca. Građani su pak preopterećeni dugovima, a radnih mjesta nema. Znači, moralo bi se potaknuti set mjera koja bi popravila situaciju u kućanstvima, a ne da ljudi iseljavaju. I time smanjujemo broj nezaposlenih, koji se 'popravi', a time nismo ništa napravili - mišljenja je Novotny.
GODINE UBRZAVANJA
Prema njegovim riječima, kriza je EU, u političkom smislu, jako koristila. Ističe kako su mnoge zemlje nastavile s restrukturiranjem, primjerice Španjolska, ili pak Italija, gdje se, kaže, događaju velike promjene i gdje su vladajući dobili privolu većine javnosti da se reforme provedu, što nije jednostavno. Dakle, opći val reformi događa se u mediteranskom području, pa će morati i u maloj Hrvatskoj. Novotny tvrdi kako nećemo moći izbjeći pritisak EU-a da se to provede. Dodaje kako su nam dali malo vremena do kraja godine, ali će već sljedeća biti u okvirima tih procedura i jako teška za buduću hrvatsku vladu. Na pitanje što je s kućanstvima, odgovara da će za njih biti - lakša.
- Čitav će se niz stvari tu događati, a kojom brzinom, tek ćemo vidjeti. Mislim da se dinamika reformi može ubrzati, kao što su kroz takve reforme “čuda” u kratkom roku učinjena u baltičkim zemljama. Uštede u državnom sektoru koje su u dvije godine napravili kretale su se između 7 i 10 posto BDP-a. Ovo su presudne godine za Hrvatsku, u kojima ćemo imati sreću da naše neodgovorne političke elite koje su se “igrale” javnim financijama i odlagale reforme, to sada moraju provesti pod pritiskom Europske komisije i EU-a, te novih trendova na tržištima. Svi koji govore da možemo nastaviti po starome, ne govore istinu i žive izvan prostora i vremena. To je kao što je Varoufakis mislio da se može i dalje voziti na motoru i ne raditi nikakve reforme u grčkoj vladi. Pa su one ipak morale biti prihvaćene - zaključuje Damir Novotny.
Igor BOŠNJAK
UZROCI DUGE KRIZE
Ipak se kreće: Ekonomija je sama pronašla svoju ravnotežu
- Recesija znači usporavanje ekonomskih aktivnosti. Njih je 2008. usporio privatni sektor, a to znači da su kućanstva kao ekonomski akter i privatna poduzeća prije svega smanjili svoje investicije i potrošnju. Smanjio se broj radnih mjesta i na taj način došlo je do tzv. kontrakcije ili recesije. I vlade svih drugih zemalja EU-a pronalazile su mjere za ubrzavanje oporavka jer je to normalan ekonomski ciklus te svakih desetak godina u razvijenim tržišnim ekonomijama dolazi do smanjivanja prekomjernih ponuda i potražnji, i do recesije. Nakon dolaska takvog ciklusa koji se pojavljuje u određenim, relativno ravnomjernim vremenskim razmacima (od Drugog svjetskog rata bilo ih je ukupno 14 u razvijenim zemljama), kakav smo mi doživjeli prvi put, nisu se snašli ni privatni akteri, a posebice ne država. Ona je u vrijeme naglog pada poreznih prihoda, većina kojih dolazi iz ekonomskih aktivnosti, nastojala održati svoju potrošnju i povećala poreze. Najprije je PDV povećala s 22 na 23, pa onda i na 25 posto, i time zapravo produljila trajanje oporavka. Oporavak znači da se ekonomija, privatni sektor prije svega, sama prilagodi novim okolnostima, smanji plaće i potrošnju te otpusti višak radnika, kućanstva više ne investiraju, ljudi ne kupuju aute i ne ulažu u stanove, i pronalazi ravnotežu između ponude i potražnje. I to se sada dogodilo. Nakon šest godina pada ekonomija je sama pronašla svoju novu ravnotežu. Cijena je izgubljenih 200 tisuća novih radnih mjesta, kaže Novotny, ističući kako je sva usporavanja oporavka i produljenje krize proizveo državni sektor.
Naime, dodaje, državni sektor u tom razdoblju nije smanjio svoju potrošnju nego ju je povećao, pa je tako 2008. središnja država trošila 95 milijardi kuna, a prošle godine 130 milijardi kuna! Povećala je porezno opterećenje, i tu Novotny ne amnestira ni jednu od dvije velike političke grupacije koje su tim godinama vodile državu. “Jedinstvenu su politiku vodile, ne čineći zaokret u ekonomskoj politici i ono što su morali napraviti. Recimo, Francuska je početkom krize malim i srednjim poduzećima jako smanjila porezno opterećenje ne bi li ubrzala oporavak, a njemačka vlada davala je svakome tko kupi novi automobil nekih 2000 eura na poreznoj kartici. Oni su vidjeli da moraju povećati potrošnju građana kako bi se izvukli iz krize. A mi smo ih pristisnuli porezima i obeshrabrili kućanstva. Ona su u toj krizi štedjela, umjesto da su trošila, tako da je u bankama štednja povećana 10 posto”, ističe Novotny.
KREDITI NA NAPLATU
Promjene u korist građana
- Hrvatskoj dospijevaju na naplatu veliki krediti sljedećih godina. Već 2016. samo HAC i AC RZ moraju otplatiti približno milijardu i pol eura duga. Ako ne mogu, a nemaju otkud, onda to mora platiti država. Rješenje je privatizacija, primjerice Grčka je dala koncesije na sve svoje zračne luke privatnoj njemačkoj kompaniji za 1,3 milijarde eura. Dobili su “keš” da mogu isplatiti plaće. To će morati napraviti i hrvatska vlada. Zračne luke u vlasništvu države moraju na tržište, autoceste isto tako, kao i čitav niz drugih stvari, primjerice, nitko ne zna zašto bi Vlada bila vlasnik dionica Jadrolinije ili Borova. Bit ćemo svjedoci pritiska novih okolnosti na europskom tržištu - bez toga će svi rasti osim nas. Nadam se i očekujem da će politička elita, bez obzira na to iz koje stranke dolazila, što nije ni važno, to učiniti. I to u korist građana, poreznih obveznika - završava Novotny svoj pogled u budućnost.
ŠTO JE KLJUČNO?
Samnjiti državni sektor da povećamo privatni
Kako kaže Novotny, rješenje je u smanjivanju državnog sektora kako bi se povećao privatni. To je ključ, dodaje, ističući da se državni sektor ne smanjuje jer i jedna i druga politička elita uređivanje javnih financija vide kao opasnost. “Primjerice, bez da se tu politički opredjeljujem, što bi u životu radio Zoran Milanović kada ne bi bio premijer ili saborski zastupnik? Vjerojatno se ne bi snašao. Zato inzistira da to ostane kako jest, da ostane to što je sada, i učinit će sve da dobije glasove onih za koje vjeruje da ih može pridobiti tako da manipulira javnim novcem i 'podmićuje' krugove koji mu mogu biti naklonjeni. S druge je strane HDZ odgovoran za čitav niz propusta u ekonomskoj politici u zadnjih 15-ak godina i koji isto tako ima klijentelističku bazu protiv koje nikada neće ići, u državnom sektoru, ali i u nazoviprivatnom, paradržavnom, gdje ima mnogo tobože privatnih poduzeća koja bez države ne mogu živjeti, kao što je prije bio slučaj u Sloveniji, dok to nisu 'očistili'”, kaže Novotny.