I protekle nedjelje posjetitelji popularne “autopije” potražili su povoljne stvari za djecu, ali i za odjenuti nešto, pročitati, popraviti i provozati.

Već na nadvožnjaku na Čepinskoj vidjelo se da je posjetitelja mnogo i to zbog stotina automobila parkiranih diljem Ulice Sv. Lepoloda Bogdana Mandića. Limeni ljubimci ostavljani su na zelenim površinama, rubnicima ceste i blokiranim prilazima u nadi da ih čuvari zakona ovaj put neće kazniti. 'Autopija' je i ove nedjelje bila bogata ponudom rabljenih automobila koje posjetitelji većinom samo razgledavaju, a ponajviše se kupuju alati i razni dijelovi, te odjeća i obuća, koja povoljnom cijenom i velikom ponudom mami svakog posjetitelja.

Nedjeljom ovdje svatko može pronaći nešto za sebe, jer tamo ima svega “od igle do lokomotive”, ali i družiti se možete sa starim poznanicima i zaljubljenicima u iste hobije. No, na ulazu se posjetiteljima odmah odvraća pozornost od razgledavanja i kupovine i budi apetit širokom ponudom hrane: ukusnim hamburgerima, janjetinom, prasetinom, te usputnim langošicama. Šetnja “autopijom” i razgledavanje po štandovima tako nas je navelo na ugodne razgovore s nekolicinom prodavača. Nedaleko od ulaza zatekli smo vrlo zauzetog prodavača strojeva i njihovih dijelova koji se na 'autopiji' može zateći svake nedjelje u posljednje četiri godine. Odmah nam je srušio zablude da se od nedjeljnjih prihoda na može preživjeti, te naglasio da je to samo usputna zarada za plaćanje režija i ostalih potrepština. Istinitost te činjenice potvrdio nam je i sljedeći sugovornik koji je na “autopiju” počeo dolaziti prošle godine, kada je slučajno odlučio prodati višak dječjih stvari. Postupno je počeo shvaćati prednosti slobodnog sustava prodaje na “autopiji”, rekavši kako: “Uz dječje igračke i crtiće, nudim i retrositnice (satove, gramofone...), izrazito popularne među današnjim kupcima, a ponekad ujutro kupim nešto jeftino, kako bih kasnije udvostručio cijenu - tako to ide”.

S takvom filozofijom preprodavanja nije se složio Drago Križanović, naš sljedeći sugovornik, koji je ovo mjesto 'otkrio' tek posljednjih pola godine. “Bitno mi je samo usrećiti kupca s jeftinim sitnicama iz moje garaže te mu tako pomoći u popravku svakodnevnih kvarova”, navodi simpatični Drago, koji nedjeljnju zaradu uglavnom potroši na ćevape i sladolede za cijelu obitelj.

Naposljetku smo upoznali i zanimljivog gospodina Mirka, prodavača knjiga, stripova, ali i militarističkih stvari, poput starinskih sablji, noževa i ordena. On nam je predočio jednu stranu hobija na 'autopiji', gdje se mogu pronaći stvari za svačiju kolekciju - od markica, razglednica, stripova, do njegove omiljene, stare vojne opreme koju skuplja posljednjih 40 godina. “Smeta mi mišljenje mnogih da na 'autopiji' nema kvalitetnih stvari. Ovdje se mogu pronaći izrazito kvalitetne i vrijedne stvari za koje je mnogima teško zaviriti dublje u džep.”, navodi Mirko, dodajući da “ne može sve koštati pet kuna”.

Za kraj obilaska pozdravili su nas užurbani i zaposleni ugostitelji koji usprkos tradiciji i mnogobrojnim posjetiteljima, teško uspijevaju ostvariti veliki nedjeljni profit.