Regija
IZA ĆOŠKA

Meni dika potpleo je nogu
Objavljeno 3. kolovoza, 2015.

Vezani članci

IZA ĆOŠKA

Vitar piri pa rubinu širi

Faljen Bog svitu moj pošteni, da ne može bit pošteniji, kako ste mi, mažel te po kirbaja. Bio sam moj svitu njeki dan u Baranji, a eto moro sam se u nješta uvjerit. Čuo sam kako Baranjci suše šunke od babuške, a jesam glumpav, ja povjerovo. Nisam išo đaba, poitko sam fiš, a oni prave specijalni fiš, ubace malo čvaraka i svinjski nogica. Ajd ni bilo loše. Sretnem namo i Stipu Filakovog, on je u u školi dobio keca iz domaćinstva. Pita njega učitelj, de Stipa kaži kaku ranjivu biljku, a on ko iz topa kupus. Pita ga učitelj, dobro Stipa, šta je tu ranjivo ? Pa meso učitelju, eto zašto je dobio kolac. Šta ću mu ja kad se ni tio ugledat na mene vakog čestita. Zato sam ja svojoj ženi viran i čestit. Kad sam kod kuće manji sam od makovog zrna, nije to što sam papučar, nego eto taki sam. U crkvu idem nediljom, ako je birtija zaklenita, a znatel kad se najviše bojim, kad grmi i kad mi je šlajbok prazan. Što se tiče grmljavine to mi je svaki dan, a što se tiče šlajboka, to je svaki drugi dan. Imam ja i njeki mana, eto kast ćemo volim jašit kobile, ne znam kad je ženin rođendan, znam njekad bit i nedokazan, al štaš, taki sam. Nego lipi moji ne mogu ja brez politike, eto njeki dan sretnem jednog apetnjaka, stariji čojek, već mu je vrime da obuče drveni kaputić i krene na naj svit. Veli on meni, eto Iva prilazim iz SDP-a u HDZ, pitam ga zašto? Kako zašto, eto kad umrem bit će i jedan manje. Eto o čem sidi vrag razmišlja, ne misli kako će dobit zadnje pomazanje, njemu politika na pameti. Taki smo mi svit, uvik nam nješta fali. Tako moj kamerad Roka stalno kuka na svoju bolju polu. Neznam Iva šta ću napravit, moja ti snaša u zadnje vrime stalno bica, neznam koji joj je vrag, već sam iznemogo, šta da radim. E znam ja, kad se ona tako uspali ti uzmi amper vode i trni ju, neblak joj njezin uspaliti. Znatel svitu zašto za žene kažu da su mačke. Ne znate? Znam ja, uf što sam pametan. One se maze, predu, i imaju rupu za miševe. Kad se budem drugi put rodio pokazat ćemo mi njima. Čojek se uči pameti dok je živ, a opet umre glumpav. Život sa našim ženama je ko žvakaća guma, što ga više rastežemo sve je tanji, a kad nas pošalju u dućan oma nas kapljica ošine, zato nas i šalju.

Sve Vas lipo pozdravlja Vaš bać Iva iz Županje!

Piše: Iva ORŠOLIĆ
Možda ste propustili...

FOTOGRAFIJE PRIMAJU DO 12. SVIBNJA

Bioraznolikost - fotonatječaj

DOK SE ČEKA PRIMOPREDAJA OBNOVLJENE ZGRADE

Sud dvorište želi urediti u parking, dobiva nova vozila

Najčitanije iz rubrike