Objavljeno 25. srpnja, 2015.
Huliganizam i koketiranje s nacizmom nikada nisu shvaćeni dovoljno ozbiljno u vrijeme kada ih se moglo obuzdati
Hrvatska je još jednom platila grdan ceh zbog maloumnosti i bezosjećanosti nekih budala kojima se činilo zgodnim nacrtati svastiku na poljudskom stadionu prije utakmice s Italijom.
Kažnjeni smo sa 100.000 eura, što je prvi put šesteroznamenkasi iznos u našem slučaju, ali ostatak kazne potvrđuje apsurdnost UEFA-ine “borbe” protiv neprihvatljivih ponašanja u nogometu. Hrvatska će dvije utakmice morati igrati bez publike, a do kraja kvalifikacija više ne smije igrati na Poljudu. Ispada kako smo kažnjeni “zbog publike na utakmici na kojoj publike nije bilo”. Nekima je kazna blaga, drugima drastična, treći pozivaju državu da krene u akciju, ali jedina prava istina jest - da sve to uopće nema smisla. Ni čin tih maloumnika, ni kazne koje odmjerava UEFA, ni stalne javne rasprave i polemike što treba učiniti. Jednostavno - ništa, jer je za to debelo kasno, a i protiv budala se nije moguće efikasno boriti, niti je moguće izreći kaznu koja će nešto promijeniti.
OPASNO SMO BLIZU PRESEDANU
Da mi je ući u glavu tih tipova koji su iscrtali tu stvastiku na Poljudu. Što su mislili time postići, što su mislili kome će napakositi na taj način, kakav je uopće bio njihov cilj? Zapravo, ako su to napravili onda vjerojatno nisu uopće mislili. Mnogi će ponuditi jednostavan odgovor - cilj im je napad na vodstvo HNS-a. No, to je potpuno promašen način borbe. Čelnicima HNS-a najmanje će naštetiti te kazne. Nisu ih oni izazvali već su oni samo žrtva koja to plaća. I sama UEFA nema efikasna oružja borbe protiv rasizma, homofobije i nacizma u nogometu. Ima samo represivne mjere u kojima stradavaju oni koji za to uopće nisu krivi. Stradava i vojska onih pravih ljubitelja nogometa i navijača kojima su uskraćena zabava i užitak zbog dvije-tri, pet ili pedeset budala. Nažalost, tu pomoći nema. Nikakve mjere, policije, tajne službe ili vojska neće pomoći. Samo samosvjest, ako to uopće imaju, tih buntovnika da se debelo prešla granica dobrog ukusa. Hrvatska je sad u vrlo tjeskobnoj poziciji. Na korak smo do presedana kada su kazne u pitanju jer ni jedna reprezentacija još nikada zbog navijača nije izbačena iz UEFA-ina natjecanja. No, Hrvatska je prokleto blizu tog raspleta. I zato govoriti o blagoj kazni totalni je apsurd. Ovo je bio ukor pred isključenje. To nikako nije blaga kazna.
KAZNE NIŠTA NEĆE PROMIJENITI
Ta neman s kojom se borimo danas brižno je stvarana 20-ak godina. Jedno vrijeme je bila i “čedo” onoga koji je danas njezin glavni neprijatelj - Zdravko Mamić. U Hrvatskoj huliganizam i koketiranje s nacizmom nikada nisu shvaćeni dovoljno ozbiljno u vrijeme kada ih se moglo obuzdati. Danas je to gotovo nemoguća misija. Represivni alat trebalo je iskorisiti davno, davno prije. I nije Hrvatska jedina. Većina europskih saveza ima iste probleme i riješava ih isto kao i UEFA. Kažnjava klubove i time se posipa pepelom, a problem ne samo da ostaje nego nastavlja rasti. UEFA se ponaša slično. Taj “vruć krumpir” gurnula je u ruke nacionalnih saveza. I onda ako nešto ne štima kažnjava ih po “zapovijednoj odgovornosti”, kao organizatore tih događaja. Međutim, zašto iste kazne izriče tamo gdje je ona organizator? Znači na završnim turnirima Eura. UEFA organizira, a odgovornost opet snose Savezi. To baš nema smisla, ali govori mnogo o UEFA-i i njezinoj bezidejnosti u borbi protiv anomalija. Za UEFA-u je još uvijek “batina iz raja izišla”. Smiješno mi zvuči poruka nekih velikih europskih umova “kako je Hrvatsku trebalo drastično kazniti da se nauči reda”. Hej, nismo mi u Hrvatskoj nacisti, još manje rasisti, koliko nas god željeli takvima prikazati. Znate što jesmo - mlakonje. Ne mi obični ljudi, nego političari koji se s problemom koji postoji i traje otkako je hrvatske države nikada nisu imali hrabrosti uhvatiti u koštac. Ekstremizma ima svuda, ali u ozbiljnim zemljama je potisnut u ilegalu, a kod nas buja. I zato ćemo ostati robovi toga. Bili kažnjavani, izbačeni ili nešto treće.
HRVATSKI KLUBOVI U EUROPI
Ostali samo najugledniji - Dinamo i Hajduk
Prošle sezone uživali smo u odličnim nastupima naših klubova na europskoj sceni. Sva četiri predstavnika dogurali su do play-offa Lige UEFA, a Dinamo i Rijeka izborili i plasman u skupine. Ovog ljeta druga je priča. Dinamo i Hajduk, unatoč laganom zapinjanju dobro su na koncu odradili posao i ušli u 3. pretkolo svojih natjecanja, ali Rijeka i Lokomotiva rano su završili europski pohod. I dok je za “lokose” to i očekivano, Riječani su posve razočarali. Ispali su od Aberdeena za koji ću uvijek potpisati da nije bolji, ali je u ta dva susreta pokazao bolji momčadski duh i veću ozbiljnost. Rijeka je kažnjena zbog tragikomčinih pogrešaka u svojoj obrani. Riječani su izgledali oholo u prvoj utakmici i to su skupo platili, a da su kvalitetniji pokazali su u uzvratu kada su stigli na korak do senzacije. No, kako bilo slabiji rezultati ovog ljeta ostavit će Hrvatsku daleko od željene 15. pozicije, koja nosi dva predstavnika u kvalifikacijama za Ligu prvaka, na UEFA-inoj tablici.
ZAŠTO NAS SE STALNO PLAŠI
HNS ponekad kao da želi najgori scenarij
Uoči odluke UEFA-e o kazni za poljudsku svastiku u javnosti se danima stvarala klima straha od moguće najgore kazne - izbacivanja Hrvatske iz kvalifikacija za Euro. Nije to prvi put da čelnici HNS-a ili nekih klubova izlaze s tako crnim najavama. Ponekad to izgleda kao njihova želja za najružnijim mogućim raspletom. Zapravo, čine nam se kao očajnici koji više nemaju ideja kako se boriti protiv tih anomalija, pa onda idu metodom zastrašivanja koja bi, valjda, trebala izazvati opće zajedništvo u Hrvatskoj. Time, ali nerijetko i svojim ponašanjem, omalovažavaju ljudski intelekt. HNS ponekad kao da živi u informativnom kamenom dobu i smatra kako je njihova riječ svetinja, a to je daleko od istine. Svetinje bi trebale biti moral i istina, a toga je u i oko nogometa jako malo. Vječno se nešto “lakira” i izobličuje, kao da ne postoje ljudi koji su sposobni razmišljati i sami procjenjivati određenu situaciju. Kakvi političari takvi i nogometni djelatnici.