Uvijek voze „krivom“ stranom i prešarmantno ulaze u kružni tok, a stranci redovito gledaju na drugu stranu ceste i izlažu se životnoj opasnosti. Nekako, osim toga, nisu uglađeni kao tipični Englezi, koji su ih puno toga naučili, a zbog mješavine kultura imaju jezik koji podsjeća na talijanski, arapski, engleski… Pa gdje sam?

Zorom me ogrijalo vrelo malteško sunce. Pržilo je već ujutro, tridesetak stupnjeva znojilo je već od trosatnog leta zrakoplovom Air Malteumorno čelo. Turbulencije su dale svoj danak, ali sve će to glasovita Plava laguna izliječiti!

Stigao sam, ali ne sasvim slučajno, kao što znam. Privuklo me puno ljepote i povijesti na samo 300 četvornih kilometara, toplina i gostoprimstvo o kojem sam puno čitao i koje se ne pronalazi baš svagdje. Zamislite otok veličine Hvara na prostranstvima Sredozemlja između Afrike i Europe s 400.000 ljudi i dočarat ćete si Maltu. Ali ipak ima razlike! Idealna klima pa rijetke kiše, a brzo se i pocrni, uz obveznu zaštitnu kremu s visokim UV faktorom. Ta simpatična državica ima bogatu povijest i njom su vladale mnoge sile, koje su ostavile neizbrisiv trag baš u svemu. Koračali su tu Feničani, Rimljani, Fatimidi, ivanovci i Britanci. Od 21. rujna 1964. Malta je neovisna o Velikoj Britaniji, a od 1. svibnja 2004. članica Europske unije. Izrazito je katolička zemlja, s jednim od najvećih postotaka udjela rimokatolika u stanovništvu na svijetu.

Sve su građevine bijelo-žute, po hrani se osjeća dah Italije, po vožnji lijevom stranom logika Engleske, a arapska je arhitektura. Kada se sve to stavi u jedan čabar, nastane karusel života i kultura, jela i pića, ljudi i jezika, svega onoga što je danas egzotično i primamljivo. Osim engleskog službeni je i malteški, pa ako ste jedan od nekoliko naših koji ga govore, eto prilike za ćakulanje! Talijanski također ima veliku važnost u državi, jer je bio službeni jezik do 1934. godine.

Da nisam jedini koji je zaglibio u malteškom vrelom jutru, osjetio sam već u autobusu X2 prema glavnom gradu Valetti. Nekako volim te aerodromske autobuse, puni su života, parfema, svijet u malom, a kovčezi padaju cijelim putem po glavama, nogama... A sada iznenađenje broj jedan. Za pedesetak kuna kupio sam tjednu autobusnu kartu koja mi daje pravo na neograničeni broj vožnji na glavnom otoku. A autobusnih linija je more. Možda za uvod treba spomenuti da se Malta sastoji od tri naseljena otoka, Malte, Goza i Comina. Na Gozu je tjedna karta također pedesetak kuna, a na Comino voze turistički brodiči i nema prometa. Malta ima i veći broj nenaseljenih otoka, a kao turistička destinacija baš i nije najpopularnije odredište. Jezici koji se danas mogu čuti u Valetti osim službenih su ruski, njemački, pa i srpski. Velik je broj srpskih državljana koji su onamo otišli trbuhom za kruhom i pronašli svoje mjesto pod suncem u ugostiteljstvu, barovima ili su otvorili svoje, izuzetno popularne, male kvartovske trgovine sa svim i svačim.

I naših ljudi ima tamo. Osječanin Zoran Laurić već tridesetak godina živi na Malti i, kako kaže, nije loše. Velika je razlika temperamenta, ali na sve se u životu da naviknuti. Usporedili smo život u obje države i u ugodnom smo razgovoru kušali izvrsno malteško crno vino.

Ako želite kombinaciju kupanja, sunčanja i razgledanja kulturno-povijesnih destinacija, Malta je vaš „must see“. I ne trebate izdvojiti puno novca. Povratnu zrakoplovnu kartu iz Venecije, doznah na internetu, možete kupiti već za osamsto kuna ili manje. Smještaj također nije skup, pa planirajte izdvojiti oko 1200 kuna u prosječnom polupansionu, što nas dovodi do ukupne cijene od 2000 kuna za tjedan dana, za smještaj i put. Cijene u trgovinama i restoranima slične su našima ili niže, pa tu ne bi trebalo biti iznenađenja. Ako smo vas zainteresirali, onda nastavite čitati.

Glavni grad otoka prohujalih stoljeća je Valletta, slatki mirisni i romantični gradić s puno povijesti i jeftinim trgovinama zlata i luksuzne robe. Slobodno sam poslijepodne proveo razgledajući fasade, vozeći se kočijom i tražeći masonska obilježja na zgradama...

Vikendom je grad prilično pust jer su sve trgovine zatvorene, pa preporučujem odlazak radnim danom, kada ulice zabruje od turista, a gradske terase ožive. Treba obići jedno od najstarijih kazališta i palača na trgu, bivšu rezidenciju malteških knezova, ali i baroknu konkatedralu s Prettijevim freskama i Caravaggiovim slikama, koji je bio i protjeran s Malte. Turistički vodiči znaju „udaviti“ svojim pričama o herojskoj obrani od Turaka prije petsto godina, ali i o Malti u 2. svjetskom ratu. Nama to smeta jer i mi imamo puno jačih priča o spomenutoj tematici, ali ne vrijedi se živcirati.

Odlazak trajektom na otok Gozo još je jedna pustolovina. Povratna karta stoji tridesetak kuna, a jednodnevna karta za autobusni prijevoz na cijelom otoku deset kuna. Ono što osim Rabata kao glavnog grada otoka treba vidjeti je Azurni prozor, fenomenalna formacija stijena iznad mora kao velika atrakcija za toplo predvečerje.

Pravi turistički dio Malte je St. Julian, nekoliko kilometara od glavnog gradu, a u njemu je većina restorana, hotela i barova. Ludi noćni provodi privlače tisuće turista, a posebice kada je riječ o momačkim i djevojačkim zabavama. A tamo vas ništa ne treba iznenaditi jer niste u zemlji u kojoj se nečemu treba čuditi!?

Ono bez čega gastronaut i turistički novinar nikada ne može su đakonije, delikatese i vino koje hrabri nepce. Maltešku kuhinju krase hobotnica, tunjevina, pikantne kobasice i zec, a od slatkih stvari cinnabon – rolice s cimetom. Iako mi je zečetina egzotična stavka, moram priznati da na malteški način legne fantastično. U većini hotela serviraju i ukusni engleski doručak, a turskih je i orijentalnih specijaliteta morea, baš za svakoga ponešto. Pojedini otoci također imaju svoje specijalitete. Popularna lokalna jela su ftirabiz-zejt, gbejniet, pastizzi iRossil-Forn.

Kada smo već kod zeca, doznajemo da se vodila opasna retorika kada je Malta ulazila u Europsku uniju - oko zečeva. Oni su poznati malteški specijalitet i, ono što je najvažnije – Malta se izborila za njihov lov vjerojatno izvan kvota!?

Plava laguna naziv je najljepše plaže na Malti. Nalazi se na otočiću Cominu, do kojeg se dolazi brodićem za samo 75 kuna za povratnu kartu. Ono što svakog čovjeka može šokirati azurna je boja mora. Takvu plažu, moram i javno priznati, nikada do tada nisam vidio. Otočić je nazvan po kimu koji je rastao na otoku, a danas na njemu živi četvero stanovnika.

Poznat je po izolaciji i miru, a na njemu postoji i hotel. Stanovnicima su na raspolaganju jedan policajac i jedan svećenik koji dolaze sa susjednog Goza. Otočić je i ptičji rezervat, a u rimsko vrijeme naseljavali su ga poljoprivrednici. Obala se sastoji od litica i dubokih pećina, kojima su se u srednjem vijeku koristili gusari za napade na brodove između Malte i Goza. U vrijeme ivanovaca otok je korišten za lov i rekreacije, a u 16. i 17. stoljeću kao zatvor za članove reda. Vitezovi osuđeni za manje zločine morali su stražariti na tornju Sv. Marija, koji je danas turistička znamenitost, a tu su snimani i dijelovi filma Troja, SweptAway i Grof Monte Cristo.

Maltežani čine najveći udio stanovnika Malte. Najveća manjina u državi su Britanci, od kojih je najviše umirovljenika koji su se u kasnijoj životnoj dobi preselili na Maltu. Prema popisu stanovništva iz 2005., koji je uključivao i strance koji su na Malti minimalno godinu dana, broj stanovnika države bio je 404.039. Kada odu u mirovinu, tu Britanci kupuju nekretnine i uživaju u toplijoj klimi i jeftinijim supermarketima. Stariji tu poput mladih jedu u restoranima, sjede u kafićima, putuju i borave u hotelima pa i odlaze na rock-koncerte. Neki naši stariji zamotaju se u maramu i čekaju mirovinu. Vidite, razlikujemo se i po tome!

Puno još toga ima na Malti, ali ne može stati u jedan tekst. Ako ikada tamo odletite, vidjet ćete bajkovitu zemlju, a miris čiste kreme Nivea na ispucanoj presunčanoj koži pratit će vas još nekoliko dana nakon povratka u slavonsku ravnicu. A to je, poput reklame za jednu kreditnu karticu, neprocjenjivo. I što je najvažnije – provjereno!