NAŠICE - Ovih dana u Zoljanu u nasadu trešanja PIN trgovačkog obrta iz Našica privodi se kraju berba kasnih sorti tog sočnog voća. Imaju tri hektara, ali su brali na dva jer je kiša uništila jedan hektar ranih sorti trešanja. U četiri dana na kraju svibnja palo je 180 litara kiše i trešnje su popucale. Ipak, bez obzira na štete na ranim sortama, ostale, kasnije sorte dobro su rodile. Kako nam je kazao Rudica Čeme, vlasnik PIN-a, jako su zadovoljni urodom i kvalitetom, a ni ovogodišnja prodaja nije problem te računaju s plusom, bez obzira na posljedice kiše.

- Kiša nam je uništila urod na jednom hektaru, no većina je ostala, tako da smo jako zadovoljni ovom godinom. Trešnji ne pašu velike količine kiše jer su plodovi izrazito osjetljivi i dolazi do pucanja. Također nije dobro ni previše vlage u tlu, jer se opterećuje korijen. Za trešnju su idealni brdoviti predjeli, kao ovi naši zoljanski - objasnio je Čeme.

Zoljanske trešnje ove su godine jeli i kupci u Zagrebu, a prodavane su na štandovima u dva trgovačka centra.

- Moj je poslovni plan prodavati trešnje na vlastitim štandovima, bez posrednika, te kupcima nuditi samo kvalitetne i svježe ubrane trešnje, jer to je siguran put do kupaca. Ujutro u Zoljanu beremo trešnje da bi ih se u Zagrebu poslijepodne kupovalo i jelo. Osim u Zagrebu trešnje prodajemo na trgu u Našicama i u jednom trgovačkom centru u Osijeku – kazao nam je Čeme te pohvalio našičku gradsku upravu.

- U Našicama sam naišao na razumijevanje, no u Osijeku nisam. Napravio sam tricikl za prodaju trešanja koji je trebao ići po osječkoj promenadi i trgu, međutim, u realizaciji te ideje naišao sam na administrativne prepreke i odustao. To nije dobro za proizvođače i mislim da bi slavonski gradovi trebali slijediti primjer Zagreba, koji Udruzi Zagrebačka trešnja iznajmljuje štandove za prodaju voća na najfrekventnijim mjestima. Svi u Slavoniji pričaju da žele pomoći proizvodnji, a nije mi jasno zašto onda nema sluha za proizvođače i štandove s voćem, koji bi se uredili i postali turistička atrakcija. Na naše štandove u Zagrebu dolazili su Japanci i divili se zoljanskim trešnjama, naravno i kupovali ih. Jako sam se iznenadio koliko kupci u Zagrebu vole slavonsko voće, bili smo lijepo prihvaćeni, a, naravno, postigli smo i bolju cijenu - otkriva nam Rudica Čeme.

Trešnje bere uz pomoć radnika trgovačkog obrta, a pomažu i rodbina i prijatelji. Nije veliki uzgajivač trešanja, pa mu zakonski propisi omogućuju angažiranje bliskih ljudi.

- Berba je ručna i berači su jako važni u cijelom procesu, jer trešnja do kupca mora stići zdrava i neoštećena. Nakon berbe trešnje sortiramo i pakiramo u posudice - kaže Čeme.