Vinkovački Bosutski bećari, jedan od najpoznatijih tamburaških sastava, iza sebe imaju karijeru dugu gotovo tri i pol desetljeća. U tom razdoblju izmjenjivala se postava, koju trenutno čine Dalibor Trabak - Trale (prima), Darko Jukić (basprim), Ivan Šebalj (vokal i basprima), Marin Bando (čelo), Viktor Šepec (bas), Tomislav Pavić (kontra) i Ivan Cikač - Cilex (bubanj). Nakon albuma “Pjesma je lijek“ (2007.) i “Sad kada došla si” (2011.), prošle jeseni izbacili su novi album “Budi tu”. Evo što nam je jedan od bećara, Ivan Šebalj, u razgovoru za TV Obzor rekao o albumima, pjesmama, nastupu u Osijeku...

Jesenas ste izbacili novi studijski album “Budi tu”, koliko se i po čemu razlikuje od prethodna dva?

- “Budi tu” drastično se razlikuje od prethodna dva albuma i potpuno je orijentiran na pop-zvuk. Novi zvuk i novu priču započeli smo pjesmom “Sad kada došla si” i tada nam je to bio izlet u nepoznato, međutim, njezin uspjeh nas je ohrabrio da se slobodnije upustimo u pop-produkciju, a ovaj je album logičan nastavak svega toga. Mislim da sa svakom novom pjesmom rastemo, učimo i postajemo sve bolji, o čemu nam glavnu povratnu informaciju šalju fanovi, kojih je iz dana u dan sve više. Rad na ovom albumu donio nam je neprocjenjivo iskustvo i zadovoljstvo. Uspjeli smo se uzdići iznad standarnih tamburaških formi, stvoriti svoj prepoznatljiv zvuk i ostvariti se kao autori, što je san svakog glazbenika, a naravno i nas.

Nedavno je premijeru doživio i videospot za novi singl “Gdje smo sad”, u kojem vidimo puno vatre, vode i zgodnu djevojku zagrnutu ručnikom. Kako ste se proveli na snimanju?

- Mi se na svakom druženju sjajno provedemo, pa tako i na snimanju spota. Ovo je snimanje ipak bilo specifično jer su uvjeti bili prilično surovi. Scene u vodi snimali smo na minus dva Celzijeva stupnja, još negdje u siječnju, i mislim da je suvišno govoriti kako smo se smrznuli onako mokri. U šumi je ipak bilo puno ugodnije. (smijeh) Sve u svemu, nitko se nije prehladio, nismo prouzročili požar, a divlje životinje nisu napale našu kolegicu dok je lutala šumom, stoga snimanje možemo smatrati uspješnim.

Jesu li vaše pjesme, poput “Želim te noćas”, “Sad kada došla si” i “Samo me jednom pogledaj”, dio vaše životne priče?

- U neku ruku i jesu. Za svaku pjesmu moraš dati dio sebe kako bi uspio izazvati emociju u slušatelja. Možda svaka priča nije direktno moja, ali počinje od nekog mog iskustva, na koje nastavljam različite scenarije koji mi se vrte po glavi. Mislim da se svatko može pronaći u našim pjesmama i to je tajna njihova uspjeha. Mi svakodnevno radimo na novim pjesmama. Pogotovo naš Marin i ja. Dobro se dopunjujemo i vjerujemo da će uskoro na estradnom nebu zasjati još poneki hit iz radionice Bosutskih bećara.

Na koji ste svoj glazbeni uradak najponosniji?

- Pjesma “Želim te noćas” nekako je ostavila najviše traga do sada te se ona izdvaja kao logičan izbor. Međutim, meni je svaka nova pjesma draža od prethodne. Iz pjesme u pjesmu postajemo sve zreliji kao autori i to me najviše čini ponosnim. Ljubavna tematika osjeti se u svakoj našoj pjesmi, a uskoro planiramo i nešto malo drukčije. Iduće godine planiramo proslaviti veliki jubilej Bosutskih bećara. Za sve one koji ne znaju – Bosutski bećari iduće će godine napuniti 35 godina neprekidnog glazbenog rada. Mnogo ljudi, mnogo svirača prošlo je kroz naš bend. Svjesni smo da svakim novim potezom moramo opravdati tako dugotrajnu misiju. Kako stvari stoje, slavit ćemo naveliko, pa, evo, i ovim putem pozivamo sve naše drage Slavonce da nas prate, jer pripremamo zanimljive stvari.

Današnja je glazba sve više vizualna nego vokalna. Važno je kako omot albuma ili videospot izgleda, a ne kako materijal zvuči. Kako gledate na to?

- To je istina, ali mi se ne opterećujemo previše time. Najvažnije nam je da napravimo kvalitetnu i radiofoničnu pjesmu, a tek onda da se potrudimo napraviti inovativan i zanimljiv videomaterijal. Mislim da je to razlog zašto tako dobro prolazimo na radiopostajama diljem Hrvatske i regije. Na pjesme imamo puno više utjecaja nego na videospotove, koji su uglavnom pod redateljskom palicom nekog od naših suradnika. I sve to skupa je nebitno ako publika to ne prepozna. Publika je ona koja nam daje motivaciju za daljnji rad. Nema veće sreće nego kad masa ljudi zajedno s nama otpjeva neku od naših pjesama. Zbog te pozitivne i emotivne energije se živi, zbog toga se radi ovaj posao.

Jesu li besparica i ilegalni download znatno utjecali na pad prodaje CD-a?

- Mislim da je CD kao medij već neko vrijeme postao nebitan i da ih kupuju samo najzagriženiji fanovi ili sami izvođači. Danas je industrija orijentirana isključivo na singlove i tek kad ih se prikupi dovoljno, ide se u realizaciju albuma. Meni se takav pristup osobno ne sviđa, jer u njemu ima previše kalkuliranja, ide se previše ziheraški, stoga nije čudno što smo svjedoci ogromne hrpe jednolične glazbe. Bilo bi puno bolje za sve kad bi se izvođači potrudili raditi neku svoju priču, a ne samo kopirati pjesme koje su postigle određeni uspjeh. Danas na svaki hit imamo desetak kopija i na takav način glazba propada.

No naš se album solidno prodaje. Te brojke su doista neusporedive s nekadašnjim tiražama, ali drago nam je da je naš album ušao u dosta velik broj kućanstava. Orginalni CD je nešto čemu bi fanovi trebali težiti. No situacija je takva kakva jest i svjesni smo da nikome nije najjednostavnije odvojiti određenu svotu novca za kupnju CD-a dok su potrebe za važnijim stvarima puno veće. Ipak, vjerujemo da će se ovo krizno vrijeme promijeniti. Pogotovo kod nas u Slavoniji… Shvatili smo odavno da nas nitko ne može pokolebati u našim snovima. Mi u njih vjerujemo i sigurni smo da ćemo ih i ostvariti.

Recite nam nešto više o nastupu u Osijeku 21. svibnja, na šestom Memorijalu Darka Paurića, u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića.

- Prvi put nastupali smo na memorijalu. Ispunila su nam se očekivanja i lijepo smo se družili s publikom i kolegama. S nekoliko pjesama potrudili smo se najbolje predstaviti novi album, jer je vrijeme predviđeno za nastup bilo ograničeno. Bio je to lijep spoj tradicionalne tamburaške glazbe i našeg pop-zvuka.

Imate li kakvih rituala prije izlaska na pozornicu, kako se pripremate za nastupe?

- Nemamo nekih posebnih rituala, ali prije samog nastupa volimo sjesti zajedno i porazgovarati o mogućem repertoaru. Svaki nastup nam je poseban izazov, jer želimo biti što bolji. Želimo da naši fanovi budu najzadovoljnije osobe na svijetu nakon odslušanog koncerta. Doista se trudimo da svu našu energiju prenesemo na one koji nas slušaju.

Osim za sebe pišete pjesme i za sugrađanine iz tamburaškog sastava Caprio. Kako to?

- Radi se o mladom i perspektivnom sastavu, čiji su članovi osobno moji veliki prijatelji. Dečki su zamolili da napišem nešto za njih, tako da smo suradnju počeli s njihovim prvim singlom “Bog zna što bih bio bez tebe”. To je lijepa ljubavna balada za koju sam siguran da će pronaći put do srca mnogih ljubitelja tamburaške glazbe. Zadovoljan sam načinom na koji su dečki realizirali pjesmu, njihovom željom i zalaganjem, stoga sam siguran da ćemo suradnju vrlo brzo nastaviti.