Nije prestala ljubav između domara Stjepana Vokića i rode Malene o kojoj brine više od dva desetljeća, iako je zbog ozljede ruke koju mu je nanijela završio na liječenju u brodskoj bolnici.

Od prije osam dana kada mu je kljunom probila venu, na nadlanici lijeve ruke osjeća bolove, ali otkako se jučer vratio kući i ugledao svoje ptice, sve je bolje. Na žalost, ne može se popeti na krov, a najradije bi, veli, zagrlio svoju Malenu, koja vrti glavom kao da se ispričava.

- Sam sam kriv. Pogriješio sam. Kada sam prošle srijede htio nahraniti najmanjeg od pet ptića, koliko ih se izleglo, uzeo sam ga u ruku ne razmišljajući o njezinoj brizi. Istog trenutka Malena me kljucnula u venu, a krv je šiknula. Sišao sam s ljestava i zalio ranu rakijom, ali kako je ruka natekla i sve više me boljela, sin me nagovorio da odem u bolnicu. Tamo su me zadržali tri dana, davali mi infuziju, uglavnom - dobro sam sada - govori Stjepan, iskreno vjerujući u brzi oporavak.

- Trebao ju je nečim zabaviti prije negoli je uzeo ptića. Ja joj pružim granu s kojom se ona igra i onda nahranim malene - kaže Stjepanov sin Dario, koji je došao iz Osijeka kako bi ocu pomogao oko “ptičje obitelji”.

Stjepan je prije 24 godine spasio rodu kojoj su lovci propucali krilo i nije s ostalima mogla poletjeti u toplije krajeve. Udomio ju je i kupovao hrenovke. Sada uglavnom lovi ribu, zimi joj zagrijava garažu i pušta glazbu s radija. Dragocjeno prijateljstvo svake godine na nekoliko mjeseci prekine rodan Klepetan koji se već 13 godina vraća Malenoj u isto gnijezdo, iznova potvrđujući najveću ljubavnu priču iz ptičjeg svijeta. Svake godine oni na svijet donesu pet ptića i uvijek jedno bude slabije pa ga treba hraniti. Tako je i ove godine, samo što nikada do sada Malena nije pokazala takvu brigu i agresiju. No, već danas Stjepan se sprema po svježi obrok ribe za svoje ptice, pa vjeruje da će nesporazum biti izglađen!