Čak se ni grof Jakob Eltz Vukovarski, dolazeći u Vukovar prije svoje smrti 1996. godine, nije sjećao čemu je toj grofovskoj obitelji služila dvoetažna dvorišna zgrada što se smjestila lijevo od Velikog dvora i do koje put vodi kroz perivoj tik uz Dunav.

U žuto obojena, s 500-tinjak “kvadrata”, obnovljena je nakon ratnih razaranja 1991. godine, i čeka. Bit će, naime, mjestom budućeg stalnog postava jedne od najcjelovitijih zbirki hrvatske umjetnosti 19. i 20. stoljeća - glasovite Zbirke Bauer. Trebalo bi tome biti tako u skoro vrijeme, početkom 2016. Označit će to i trenutak u kojem će 300-tinjak umjetnina, nakon više od dva desetljeća, iz prašnjavih depoa i restauratorskih radionica biti u punom sjaju izloženo pogledima posjetitelja.

Zbirka Bauer nastala je donacijama osnivača Antuna Bauera (Vukovar, 1911. - Zagreb, 2000.), Vukovarca, zaljubljenika u umjetnost i svoj grad, i supruge mu Antonije Bauer. Nastajala je tijekom 52 godine u kojima je prikupljena respektabilna brojka od 2742 umjetnine i darovana, dakle, svome gradu, Vukovaru. Zbirka izuzetne vrijednosti dobila je dakako ime po svom donatoru i osnivaču.

- Pričao mi je o svakoj umjetnini, gdje je nabavio, koliko je platio, kako je došao do nje. O svakoj toj slici je govorio, i kako je neku skulpturu skupo platio, a neku drugu dobio na poklon... - prisjeća se voditelj Zbirke Bauer, muzejski savjetnik, prof. Zdravko Dvojković, koji je u to doba, kada je zbirka još bila u nastajanju, bio mladi muzealac na svom prvom radnom mjestu. Danas, iza njega je 40 godina provedenih među umjetninama što ih je Bauer gorljivo skupljao cijelog života.

- Od prvog dana 1948. godine, kada je formiran muzej u Vukovaru i kada je dao prve umjetnine, stalno je dolazio, donosio nove slike, predmete, živio je za Vukovar i s Vukovarom - kaže Dvojković i domeće kako je Bauer uvijek govorio da je “Vukovar pupak svijeta.”

Dvojković ne propušta pritom reći kako je novi stalni postav Zbirke Bauer hommage Antunu Baueru-Paji, kako su ga zvali, premda se s godinama i zaboravilo otkud takav nadimak; voditelj će reći, špicname. I njegova je supruga Antonija bila vezana uz Vukovar i dolazila nakon njegove smrti, smatrala je Vukovarce svojima.

- Vukovar se njemu odužio ovom zbirkom, i jedna od osnovnih škola u našem gradu nosi njegovo ime, tu je i mala ulica pokraj muzeja nazvana Ulicom Antuna Bauera-Paje. Za takvog čovjeka to je malo da mu se oduži Vukovar, za ono što mu je Bauer dao - nastavlja Dvojković, dok u Galeriji Oranžerija u sklopu kompleksa Eltzova dvorca pokazuje mali dio od samo 40-ak umjetnina iz Zbirke Bauer nedavno izloženih, ususret novom stalnom postavu.

Postavu u kojem će se naći 250 - 300 najvrjednijih djela iz te zbirke. Zbirke nastale sukcesivnim donacijama Vukovarca prof. Bauera, muzeologa, povjesničara umjetnosti i arheologa. A prvih 110 slika i skulptura za Zbirku Bauer, kao donacija gradu, stiglo je u Gradski muzej Vukovar 1948. i fundus se povećavao sve do smrti donatora prije 15 godina.

Od mnogobrojnih djela iz bogatog fundusa Zbirke Bauer spomenuta izložba s malim brojem eksponata, naglašava prof. Zdravko Dvojković, ujedno daje naznaku kako će približno izgledati koncept novog stalnog postava. Postava s djelima Vlahe Bukovca, Ivana Meštrovića, Nikole Mašića, Bele Csikosa-Sessije, Gabrijela Stupice, Vilka Gecana, Mirona Makanca, Ljudevita Šestića, Mencija Clementa Crnčića, Celestina Medovića, Otona Ivekovića, Miroslava Kraljevića, Josipa Račića, Vladimira Becića, Ive Reina, Dimitrija Markovića, Branislava Nemeta, Ivana Tišova, Emanuela Vidovića, Ivana Filakovca... Nazvat će ih “biserima” iz fundusa zbirke.

Zbirka Bauer sadrži, kaže Dvojković, najcjelovitiji presjek moderne hrvatske umjetnosti unutar stogodišnjeg razdoblja, od 1850. do 1950. godine.

- Prikaz je to razvoja hrvatske likovne umjetnosti od akademskog realizma, hrvatske moderne, simbolizma, impresionizma, postimpresionizma i ekspresionizma, intimizma, poetskog i kolorističkog realizma, ekspresionizma boje i geste između dva rata pa sve do slojevitog paralelizma različitih tendencija i individualnih poetika i koncepcijskih smjerova karakterističnih za prvu polovinu 20. stoljeća.

Sada, ne tako daleko od novog stalnog postava, Dvojković otkriva i kako bi već bio u mirovini, ali je ostao iščekujući da se dogodi taj značajan trenutak za kulturnu baštinu Vukovara. Naime, postav Zbirke Bauer je gotovo pa završnica kompleksne višegodišnje postratne obnove kompleksa Eltzova dvorca u kojem se Gradski muzej Vukovara smjestio 1966. preselivši se iz zgrade Diližansne pošte u baroknoj jezgri, gdje je tada ostao ondašnji stalni postav Zbirke Bauer s izloženih oko 150 djela. Nakon Domovinskog rata sve umjetničke zbirke, pa i Bauerova, nalaze svoj prostor u grofovskom dvorcu, reprezentativnom zdanju kojem je obnova vratila negdašnji sjaj, a novi stalni muzejski postav s najmodernijim prikazom sveg muzejskog blaga među prvima je takvima u Hrvatskoj i bez 2 - 3 sata ne treba ni pokušavati proći kroz sve dvorane, izložbene salone, hodnike što se protežu u četverokatnom Velikom dvoru.

I Zbirka Bauer bila je dio otuđenog vukovarskog blaga nakon okupacije Vukovara u studenome 1991. godine. U Domovinskom ratu uništeno je ili nestalo 327 eksponata iz te zbike, među njima i značajna djela Ivana Meštrovića za kojima se traga preko Interpola, zasad bez uspjeha...

- U okupaciji sve je odneseno, no jedan dio umjetnina se u tijeku ratnih zbivanja ili uništio ili je nestao, ili je ukraden. Među tih 327 nisu sve bila vrhunska djela hrvatske moderne umjetnosti, ali ima 25 - 30 koja su nam za zbirku jako značajna, primjerice Robert Frangeš Mihanovć i njegov “Puran” ili od Vanje Radauša portret dr. Bauera iz 1938. No, imamo od Radauša drugu skuplturu za postav, iako za ovim tragamo. Komunikacija s Interpolom je dobra, ali saznanja nemamo. Dio je sigurno uništen, ali neka su djela i ukradena, i ako se jednog dana pojave negdje, prepoznat ću ih. Zvali su me, eto, iz Londona jer vidjeli su tu i tu sliku ili skulpturu, ali znam da to nije naše. No, kada bi netko javio npr. za male Meštrovićeve skulpture od bronce, ja znam da su to naše. One su tako male da se mogu staviti u džep. Ipak, i bez njih imamo Meštrovića za stalni postav - govori prof. Dvojković.

Ravnateljica vukovarskog Gradskog muzeja Ruža Marić podsjeća pritom kako su u ratnim stradanjima Vukovara uništeni mnogi spomenici kulture, otuđene muzejske zbirke, a uz mnogobrojne ljudske žrtve zarobljen je bio i posljednji kustos i voditelj Zbirke Bauer Stjepan Petrović i u danima okupacije ubijen na Ovčari.

U Vukovar je Zbirka Bauer vraćena iz Muzeja grada Novog Sada i Muzeja Vojvodine, zajedno s umjetninama iz muzejskih zbirki i Franjevačkog samostana u Vukovaru, tijekom procesa povrata umjetnina 2001. Dvojković kaže kako je jedna slika čak vraćena restaurirana.

- Čim su umjetnine vraćene, krenuli smo s restauracijom tako da je njih više od 150 već spremno. Najveći dio tog zahtjevnog posla odradio je Hrvatski restauratorski zavod u Zagrebu i Osijeku - kazuje, dodajući kako su neke restaurirane slike iz Zbirke Bauer našle mjesto i u stalnom postavu vukovarskog muzeja, poput velikih portreta cara Franje Josipa i carice Elizabete. Među restuariranim i izloženim u Oranžeriji je, među ostalim, poznata Becićeva “Žena s vrčem”, pa jedna slika Bukovca, jer Bauer ih više nije mogao nabaviti, remek-djelo Filakovca “Djevojčica što sjedi“, rad Vukovarca Nemeta kojeg Dvojković, nabrajajući zanimljivosti izložaka, naziva bombonom zbirke, pa crteži i reljef Meštrovića, portret Ernesta Bergera iz 19. stoljeća, za kojeg je Bauer uvijek tvrdio da prikazuje neku njegovu tetku... Zanimljiva je i priča oko djela Vidovića - Bauer je negdje iščeprkao njegovu prvu sliku dok se još školovao u Veneciji, a kad je ovaj to vidio, tražio je da mu je Pajo vrati, no on je rekao “ne dam”, a onda je Vidović prije smrti kazao svom sinu neka uzme zadnju sliku što je naslikao i odnese Baueru jer, kad ima prvu, neka ima i zadnju!

Vukovarci, inače, poznaju Zbirku Bauer, vidjeli su je sto puta, ona je u njihovim sjećanjima i već apsorbirana kao vukovarska, ali vidjet će u novom postavu i novitete što su nekad bili u depou - zaključuje priču prof. Dvojković te dodaje kako će Zbirka tada dobiti svu svoju puninu, premda, nažalost, Bauera više nema da sve to vidi.

Sanja BUTIGAN