Iako šef HDZ-a Tomislav Karamarko svako malo traži ostavku Vlade i premijera Zorana Milanovića, što mu valjda stoji i u opisu posla, posljednje njegovo traženje raspuštanja sve nesposobnijih ministara napokon ima smisla. To je učinio nakon objave kako nam je deficit šest milijardi kuna veći od planiranog.

Jest da će novu Vlada prema svim mogućim prognozama sastavljati HDZ sa svojim priljepcima, pa se također nemamo čemu prepametnom i boljem nadati, ali bar ćemo se riješti Milanovićevih laprdala, koji su potpuno izgubili kompas. Jer tko više može izdržati optimistična sprdanja potpredsjednika Vlade i ministra regionalnog razvoja Branka Grčića ili, pak, ministra poduzetništva i obrta Gordana Marasa, naročito kada prepotentno izjavljuju da građani baš i neće osjetiti udar na džep zbog naglog poskupljenja goriva, za sada čak oko 50 lipa. Doduše, takvo nešto moguće je očekivati i od eventualnih Karamarkovih ministara, ako on bude sastavljao vladu, ali od njih smo na to kao naviknuli. Naviknuli smo i na njihova isprazna obećanja, ali što ćemo kada ćemo birati od dva zla manje. Lažu i hadezeovci već sada, iako još nisu na vlasti, jer još uvijek javnosti nisu predstavili svoj gospodarski program za koji nije jasno u kojoj je fazi izrade. Karamarko, bez obzira na sve, tvrdi da su spremni za preuzimanje vlasti, a njihove prve reforme će biti porezna, reforma države i javne uprave. Sve to zvuči lijepo, ali nažalost vidi se kako ni HDZ još nije spreman za preuzimanje vlasti. Iz Banskih dvora im stoga, kao i svaki put dosada, poručuju kako će Kukuriku mandat odraditi do kraja. U SDP-u su pravi optimisti, nadaju se kako se do veljače, kada je krajnji rok za izbore, može još dosta toga napraviti i promijeniti. Do tada bi, naime, očekuju u Banskim dvorima, Hrvatska trebala početi izlaziti iz recesije te bi se trebali osjetiti prvi pozitivni gospodarski rezultati, što bi im ojačalo poziciju i izborne šanse. No, iz recesije ćemo možda i nekako isplivati, ali samo na površinu, dok građani izlazak iz krize na svojoj koži neće osjetiti još godinama. Sva ta nadanja i očekivanja čude, a čudi i počesto prevrtljiva javnost. Naime, ako se može vjerovati istraživanjima javnog mnijenja, dosadašnje Vladine socijalne mjere i potezi u posljednjih nekoliko mjeseci imaju pozitivan odjek utoliko što je već drugi mjesec zaredom zaustavljen rast nezadovoljstva njihovim radom. SDP je, jednako kao i HDZ, zabilježio najbolji rezultat u ovoj godini, pa bi za njih na izborima glasalo 23 % ispitanih, a za HDZ 30 %. Međutim, građani su podijeljeni i oko toga žele li na ranije izbore. Jest da bi prijevremenim izborima konačno bila prekinuta ova agonija, a i otišla bi ova Milanovićeva vlada koju većina smatra nesposobnom, no to očito nije dovoljno da bi premijera dovelo do zaključka da su raniji izbori jedino logično rješenje ako se ne želi sa svojim SDP-om još dodatno brukati.