Nastojeći poboljšati okus i miris svojoj hrani, ljudi su joj od davnina dodavali listiće, korijenje, plodove ili sjemenke biljaka koje su najčešće nalazili u svojoj okolini.

Neke od tih biljaka specifičnog mirisa ili okusa mogu se i danas naći na neobrađenim livadama, na kamenjarama ili uz rubove šuma u svim našim krajevima.

Većina vrsta ovog aromatičnog bilja voli dosta sunca i topline, i stoga ga se najčešće može naći u našim primorskim krajevima. Dovoljno je samo povremeno prošetati izvan naseljenog mjesta i dobro otvoriti oči. Želimo li, na primjer, pripremiti riblju juhu, potražit ćemo lovor jer će je pokoji lovorov list učiniti ukusnijom. Poneka jela od mesa s worcester umakom koji sadrži čitav niz začinskih biljaka također će nam biti ukusnija kao i razne salate začinjene umakom od jogurta pomiješanog sa sjeckanim aromatičnim biljem, majčinom dušicom, lukom vlascem, matičnjakom, ljupčacem, estragonom i svježim sjemenkama anisa.

Ipak, nećemo imati uvijek vremena odlaziti po začine u prirodu i stoga bi bilo dobro da oni koji imaju svoj vrt u njega presade ili posiju svoje omiljene začinske biljke. Većina ih je skromnih zahtjeva i najčešće uspijeva i na siromašnom zemljištu, te dobro podnosi i sušu. Stoga nam njihov uzgoj u vrtu ne bi trebao biti problem. Valja ipak znati koje su biljke pogodnije za kamenjare, a koje vole nešto dublje vrtno tlo. No, ni njih ne treba saditi u previše plodno, dušikom bogato tlo jer tada stvaraju bujnije stabljike, ali manje aromatičnih tvari, pa i o tome treba voditi računa. I još nešto, neke jednogodišnje začinske biljke vole dosta topline pa ih treba prvo posijati u zaštićenom prostoru, a tek poslije presaditi u vrt.

Bosiljak, neizostavan začin u mediteranskoj kuhinji, jedna je od takvih biljaka. U Dalmaciji se može u proljeće sijati i na gredicu. Mađutim, u Primorju i na kvarnerskim otocima bolje ga je u ožujku sijati u topla klijališta ili cvjetne lonce, a u svibnju kad se zemlja i zrak dovoljno zagriju, presaditi u vrt. Biljka se presađuje na razmak od 25 cm, a za površinu od jednog četvornog metra potrebno je 16 sadnica. Lišće bosiljka obire se prema potrebi i dodaje jelima od mesa, u razne umake ili salate. Mažuran ili majoran naraste i do 50 cm, a uzgaja se zbog svog eteričnog ulja. Traži lagana tla s dosta humusa i sunčane položaje. Osjetljiv je na hladnoću pa je bolje prvo uzgojiti prijesadnice u toplom klijalištu. Ima sitno sjeme koje je prigodom sjetve dobro pomiješati s pijeskom. Sjeme se pokrije humusom u sasvim tankom sloju i tlo do nicanja sjemena stalno drži vlažnim. Sadi ga se na razmak od 20 cm. Treba ga redovito okopavati. Timijan je višegodišnja, 20-ak cm visoka biljka jakog i ugodnog mirisa koja sadrži mnogo eteričnog ulja. Ne podnosi kisela tla. Voli mnogo sunca. Razmnožava se sjetvom ili dijeljenjem busena.

Matičnjak ili pčelinja metvica začinska je, ali i ljekovita i medonosna biljka. Kao začin se upotrebljavaju listići koji intenzivno mirišu po limunu. Matičnjak voli lagano, humusno i nešto sušnije tlo. Može se razmnožavati sjemenom, ali i vegetativno, dijeljenjem busena. Sije se izravno na gredice ili presađuje na razmak od 25 do 30 cm. Ako se razmnožava diobom busena, najbolje na jesen, busen mora biti star bar 2-3 godine. Lišće se obično bere prije početka cvatnje jer je tada najkvalitetnije, a može se upotrebljavati svježe ili sušeno kao dodatak raznim jelima ili se od njega kuha čaj. Metvica ima više vrsta, no kao začin najpoznatija je paprena metvica, u upotrebi još od davnina. Njezino lišće sadrži mentol, koji služi kao dodatak slasticama i nekim specijalnim pićima, a njime se mogu začiniti i pojedina jela ili salate. Najbolje uspijeva u laganim, umjereno vlažnim dobrim vrtnim tlima. Razmnožava se sjemenom ili dijeljenjem korijena. Sije se u proljeće, a može se i rasađivati na razmak od oko 30 cm. Razmnožavanje dijeljenjem korijena također je najbolje obaviti u jesen. Bere se prije cvatnje tako da se pokosi, a stabljika s listovima osuši na prozračnom i sjenovitom mjestu. Nakon prve košnje biljka opet potjera pa je se može kositi još jednom krajem ljeta.

Origano ili mravinac veliki je ljubitelj svjetla i topline, i ako je posađen na takvom položaju, tada sadrži više aromatičnih tvari, a i otporniji je i prema štetnicima. Ako ga posadimo u blizini kupusnjača ili krumpira, svojim mirisom odbija od njih štetnike. Voli humusno, a podnosi i slabo kiselo tlo, te neobrađeno tlo koje nije potrebno gnojiti. Sjeme valja ostaviti da prezimi na hladnom, pa tek onda posijati jer inače će slabo nicati. Sije se rano u proljeće ili se razmnožava dijeljenjem busena i izdancima. Beru se grančice u cvatu i suše u hladovini. Majčina dušica traži humusom bogata, ali vapnom siromašna, više pjeskovita tla.Osobito voli rasti u pukotinama između kamenih ploča koje ponekad prekriva gusto poput saga. Stoga ju je najprikladnije saditi na kamenjare ili uz rub gredica s drugim začinskim biljem. Otporna je i na sušu i na hladnoću. Nije ju potebno gnojiti. Može se razmnožavati dijeljenjem biljaka ili sjemenom, a jednom posijana dalje se sama zasijava i održava. Beru se čitavi izboji kad je biljka u cvatu i suše u hladu. Dodaje se mnogim jelima kao što su varivo od leće, složenci od mesa i krumpira, nadjeveno povrće te razne salate i umaci. Estragon voli razrahljena glinasta, ali humusom bogata tla. Stoga bi ga redovito trebalo prignojavati kompostom i kamenim brašnom. Najbolje mu odgovaraju vlažna i topla mjesta. Može se razmnožavati otkidanjem pokrajnjih izdanaka, po mogućnosti već ukorijenjenih, ali se može i sijati. Ako nikne pregusto, treba ga prorijediti te redovito zalijevati. Može se brati sve do prvih mrazeva.

Anis voli toplu klimu, ali i dovoljno vlage. Najbolje uspijeva u plodnom vrtnom tlu. Sije se rano u proljeće, a brže niče ako mu se sjeme prije sjetve namače 12 sati u mlakoj vodi. Može se sijati i kao međuusjev. Treba ga redovito okopavati. Sjeme dozrijeva neujednačeno, pa ga se bere u nekoliko navrata. Osim sjemena, kao začin se koristi i lišće. Komorač okusom podsjeća na anis. Postoje gorkasti i slatki komorač koji se upotrebljavaju na različite načine. Mljeveno sjeme slatkog komorača upotrebljava se kao dodatak nekim vrstama kruha i kolača. On se dodaje i nekim juhama i varivima, a može ga se dodati i kiselim krastavcima i drugom konzerviranom povrću. Svježi nasjeckani listići mogu se dodavati salatama. Korijen se upotrebljava protiv nadutosti i grčeva u trbuhu, a odlično je sredstvo i za pročišćavanje dišnih puteva. Lovor u osušenom stanju gubi gorčinu i jelu daje ugodan miris i okus. Ako ga prokuhamo u mlijeku koje ćemo upotrijebiti da napravimo kremu, krema će dobiti finu aromu, a ulje od lovora koristi se za pripremanje nekih likera. Vrlo lako se uzgaja iz sjemena i lako presađuje i oblikuje. Nije izbirljiv na tlo, no hladnoću ne podnosi. Ružmarin traži bogato tlo gnojeno zrelim stajskim gnojem. Najčešće se razmnožava s pomoću reznica, rjeđe sjemenom. U malim količinama izvrstan je začin za juhe, pirjano povrće i neka jela od mesa.