Kad si cijeli život dio jednog grada i kad je taj grad dio tebe, postoje i ljudi koji postanu dio tebe. Danijel Dozet bio je prijatelj “kroz cijeli život”, naša prva suradnja bio je projekt u kojem sam složio glazbu za film koji se svima činio u najmanju ruku neobičan, ali dobio je prvu nagradu na nekom natjecanju. Tada sam shvatio da je Danko čovjek kojem ideje nisu dolazile jedna po jedna, nego deset po deset. Trebalo ih je samo kontrolirati. Ta eksplozija kreativnosti bila je njegova osnovna karakteristika koja ga je povezivala s puno ljudi. Vjerojatno nema čovjeka iz svijeta medija u ovom našem mikrokozmosu koji se s njim nije susreo, s nekima je radio, s nekima i nije, ali kreativnost je bila ta koja nas je sve skupa spajala, kad god je trebalo.

Ako bih trebao izdvojiti čovjeka koji je uvijek i u svemu bio pozitivac na bilo koji način, to je bio Danko. Kad mu je prije desetak godina došlo do puknuća arterije i kada su ga vozili s otoka u taličkama pa autom, i kada mu je život visio o koncu, i kada je zujalica oglasila preopterećenje dizala kojim su ga u bolnici vozili na hitnu intervenciju, on je podigao glavu i rekao: – A da ja izađem?

Takav je bio Danko, uvijek pozitivan i spreman na šalu, često na svoj račun. Kad je to preživio činilo se, sve će preživjeti, no posljednja tri mjeseca u kojima se poput lava borio za život ipak su pokazala koliko smo nemoćni pred sudbinom bez obzira na volju i pozitivnost. Dozeta ćemo se uvijek sjećati s osmijehom, jer kad se netko i nije s njim u nekom trenutku složio, kasnije je opet sve bilo O.K. jer je to bio pozitivan sraz ideja i kreative. Supruga Mirela uvijek je bila ta kapetanica koja je Danka usmjeravala kroz njegovu “kreativnu oluju” prema konačnom cilju, a to su bile nebrojene kreacije djelatnika njegova Ypsilona i ljudi koji su s njima surađivali. Ostat će tu brojna dizajnerska i razna druga rješenja ypsilonaca, ali i brojna TV i videoostvarenja. Baš je Ypsilon bio rasadnik talenata koji su danas vrhunski profesionalci, a on im je bio izazov i uvijek je pomicao granice svega što je radio. Iz kreativnih oluja koje je Dozet znao stvoriti kod sebe i svojih suradnika, nakon puno grmljavine i sijevanja, naposljetku tijekom više od 20 godina njegovog rada stvoren velik broj svima prepoznatljivih dizajnerskih i marketinških slika Osijeka i Slavonije. Danijel i njegov Ypsilon su kreirali puno toga što se danas smatra tipično osječkim vizualnim identitetom. Tko bi se svega sjetio i što bi čovjek u ovakvom trenutku izdvojio. Višestruko nagrađivani film “Avantura jednog lista” koji je 2009. proglašen za najbolji turistički film ili Osijek Blue? Ili ciklus putopisa “Putomanija” koji se iz osječke produkcije vrtio u cijeloj Lijepoj Našoj? Ili nebrojeni kratki filmovi? Ili projekt Essekeri? Sve to je dio priče Danka kojeg su gotovi svi zvali “Dozet”. Pa, “Dozet”, možda si sada našao svoj mir, a nama će nedostajati tvoj “nemir”. Od Danka ćemo se oprostiti 3. ožujka u 14 sati na Novogradskom groblju. D. Dragušica