Mariju se to nisam usudila ni izgovoriti, samo sam mu pokazala podignuta dva prsta - prisjeća se s osmijehom Deana Festetić, jedna od rijetkih, ali svakako ponosnih i sretnih majki čak dva para (prirodno začetih) blizanaca, trenutka kada joj je liječnik rekao radosnu vijest.

Statistička vjerojatnost da dobijete blizance je oko jedan na 85-90 porođaja. No taj je broj sve više u porastu jer je i sve više potpomognutih oplodnji, kod kojih je i veća vjerojatnost višestruke trudnoće.

Kao i većina djevojaka, Deana je “planirala” imati samo jedno dijete. Planovi su joj pali u vodu već s prvom trudnoćom. Da će ona i suprug Mario umjesto jedne dobiti dvije djevojčice, doznali su tek u trećem mjesecu trudnoće. Bili su iznenađeni i - šokirani. Nisu bili spremni - kažu u glas. U kolovozu 2006. rođene su djevojčice Dora i Nika, i to u 36. tjednu trudnoće, pa su mjesec dana provele u inkubatoru. Bilo je to novopečenim roditeljima vrijeme radosti, iščekivanja i pripreme, koliko se za to uopće može pripremiti.

- Kada su Dora i Nika došle kući, bili smo prilično uplašeni, sve smo radili “u rukavicama”, pazili na svaki njihov zalogaj i korak - dodaje Deana.

Iako su i s dvije djevojčice imali pune ruke posla, pristala je suprugu Mariju ispuniti želju za još jednim djetetom, nasljednikom loze. Naravno da su ih prijatelji zezali da će garant dobiti još jedne blizance. I tako su Karlo i Viktor rođeni krajem veljače 2012., kada je curama bilo tek pet i pol, dakle i njih su dvije bile malene pa su brige bile učetverostručene.

- Dečki su dobili posve drukčiji “tretman” - mi smo već bili iskusniji, a i nismo tehnički mogli toliko strepjeti nad svima njima niti smo imali vremena. Postali smo tolerantniji na mnogo toga, a možda se to pokaže i dobrim za dečke - očvrsnut će - smješkaju se roditelji.

Još su i danas u čudu kako su “zeznuli statistiku” - šansa da dvaput dobijete blizance prirodnim putem je jednom na svakih 7500 porođaja (prema navodima psihologinje Ivane Sošić Antunović, predsjednice riječke Udruge Gemini, koja okuplja roditelje blizanaca). Znanost kaže i da ljevaci češće imaju blizance - upravo prof. Sošić Antunović, ljevakinja (i sama blizanka i majka dvaju parova blizanaca), to potvrđuje, jer njezina ih sestra nema! Svemogući i sveznajući internet piše i da majke koje su već rodile blizance imaju veću šansu da to ponove. Inače je virtualno svemrežje prepuno različitih podataka i statističkih izračuna jer mnogo je varijabli koje se uzimaju u obzir.

Sve to, i još mnogo toga, razlozi su zašto su blizanci okolini uvijek zanimljivi. Svjesni toga, ali i činjenice da na ovom svijetu postoji netko gotovo isti kao on/ona, treba im pomoći u definiranju vlastitog identiteta. Stoga Deana i Mario ni cure ni dečke nisu nikada odijevali jednako.

Deana kaže da ne može potvrditi da Dora i Nika imaju bilo kakvu “nadnaravnu” povezanost, koju i znanost rijetko potvrđuje, a povezanost tumači zapravo kao prirodan slijed duboko bliskog odnosa kakve blizanci obično razvijaju međusobno, jer su devet mjeseci proveli u istoj maternici, dijeleći doslovce sve.

Dvojajčani su Karlo i Viktor, kažu mama i tata, povezaniji od jednojajčanih djevojčica, koje su samo izgledom iste, uz suptilne razlike koje roditeljima rijetko promaknu, a i bitno im je razlikovati ih uvijek, osim kad spavaju. Karakteri su im prilično različiti, a i “smetaju” jedna drugoj.

- Njih dvije kao da se neprestano međusobno natječu, dečki im “idu na živce”, dok se njih dvojica obožavaju i zajedno igraju, povezaniji su, suosjećajniji, emocionalno otvoreniji, vole se na drukčijiji način, ali se i oni ponekad posvađaju i potuku - kaže majka Deana, koja, iako na roditeljskom dopustu, uvijek ima pune ruke posla i dan joj je prekratak. Kroz smijeh je rekla da su ona i suprug prije nekoliko dana prvi put u devet godina roditeljstva sami popili kavu.

Vikendima se svi vesele jer je to vrijeme kada su svi na okupu. Ujutro je prava strka - tko će prvi u kupaonicu, tko je jako gladan, tko želi mlijeko, tko kakao, tko pecivo... Situacije poput te i nemogućnost udovoljavanja svima, borba za pozornost - mami Deani “najteže” pada.

Iako se možda okolini usprkos blizanci često razdvoje u interesima, kod mladih Festetića to je samo dijelom točno. Obje djevojčice s tatom dijele ljubav prema tenisu, obožavaju manekenstvo i čitanje - svaka ima svog favorita (jedna više voli tatu, druga mamu), a i dečkima - koji u veljači pune tri godine - u fokusu su samo ponekad iste stvari. Viktor ranije navečer zaspi, voli mami pomagati u kuhinji, pa i sestrama ukrasti sjajilo za usta, a i skloniji je sitnim smicalicama, a Karlo je tvrdoglaviji, obožava autiće i uvijek se posljednji budi nakon poslijepodnevnog spavanja u vrtiću.

I zajednica prepoznaje složenost takvih obiteljskih situacija i kako je sve to financijski teško pokriti. No sve je to nedovoljno jer se u obzir uzimaju primanja roditelja, koja ne smiju prelaziti 1663 kuna po članu obitelji. Dora i Nika, učenice drugog razreda, i ove su godine dobile besplatne udženike, što je roditeljima velika pomoć.

Premda i samo jedno dijete roditeljima često priušti situacije od kojih bi si počupali kosu, energična Deana, a ni suprug Mario (oboje u bližoj obitelji imaju blizance!), nisu se mogli prisjetiti “najgorih” trenutaka. Sigurno ih je bezbroj, no četverostruka sreća sve to brzo potisne u drugi plan i izbriše.

Piše: Narcisa VEKIĆ