U evoluciji komunikacije postoji veliko razgraničenje između čovjeka i životinje. Jedino se ljudi koriste jedinstvenim verbalnim sistemom kao standardom sporazumijevanja.

I životinje također "govore" iako se ne služe rječima, nego znakovima i glasanjem. Oni zapravo komuniciraju i odašilju poruke svim osjetilima i organima. Tako je i sa psom - samo suptilnim promjenama položaja ušiju i repa može izraziti cijelu lepezu osjećaja.

Razumijevanje pseće neverbalne komunikacije potrebno je ako ga želimo nečemu poučiti ili ispraviti nepoželjno ponašanje.

Nerijetko nas pas svojim govorom tijela pokušava smiriti i urazumiti, no mi to ne shvaćamo. Umjesto toga ih obasipamo bujicom riječi uvjereni da im je savršeno jasno o čemu smo govorili. No, da bismo zapravo shvatili što nam pas poručuje, potrebno je puno učenja. I promatranja - na različitim mjestima u različitim situacijama. Na primjer, pas mašući repom ponekad najavljuje napad. Nije svako mahanje repom znak radosti i prijateljstva. Psi konstantno odašilju znakove jer na taj način komuniciraju sa svojom okolinom.

Mi se također služimo i neverbalnom komunikacijom, koju psi zamjećuju bolje od nas samih. Oni čak osjete naše feromone, napetost mišića, čuju otkucaje srca, svaku promjenu u intonaciji glasa i još mnogo toga na osnovi čega točno znaju kako se osjećamo. I iz toga zaključuju što slijedi. Zato što već imaju iskustva. I reagiraju u skladu sa svojim tumačenjem situacije. No mi ljudi često zanemarujemo znakove i energiju koju odašiljemo. Jedino je važno ono izrečeno. Uvjereni smo da psi znaju što smo rekli jer smo im objasnili. Psi jesu u stanju razumjeti semantiku ljudskog govora, no potrebno je komunicirati jednostavno. I nikako ne zaboraviti na onaj važniji dio - neverbalni. U suprotnom, dolazi do novih problema u ponašanju ili učvršćivanju postojećih.

Na primjer, vratili ste se kući i zateknete izgrižene cipele nasred sobe. Mijenja vam se razina feromona, ubrzava puls, raste mišićna napetost i još k tome ljuto podviknete na psa, zgrabite ga za ogrlicu i vučete prema cipelama da mu pokažete što je napravio. Zatim ga potjerate na njegovo mjesto kako vam ne bi bio blizu. Uvjereni ste da razumije vašu uzrujanost. Iz psećeg kuta gledanja, situacija je drugačija. Već odavno je izgrizao cipele te se radovao vašem dolasku. No s obzirom na to da je nakon vašeg ulaska u sobu osjetio promjene u vašem organizmu i držanju tijela, znao je da slijedi nešto loše. Znao je to iz iskustva - već je doživio da takve promjene ne donose ništa dobrog. Nije znao zašto ste ljuti, no spuštanjem svog tijela vas je pokušao smiriti. Ali vi ste to protumačili kao njegov osjećaj krivnje. Niste uopće shvatili što govori. Niti je on shvatio poantu priče iako ste mu pokazali izgrižene cipele.

Ponavljanje takvih i/ili sličnih situacija može tumačiti na razne načine. Možda je povezao vaš povratak kući i cipele nasred sobe kao znak da postajete ljuti. Ili ste ljuti ugledavši njega pri ulasku u sobu. U svakom slučaju, niste ga uhvatili na djelu dok je grizao cipele, stoga vašu zakasnjelu reakciju može tumačiti kao vašu nepredvidljivost i nestabilnost, što je put k vašem još većem nerazumijevanju i nepovjerenju. Ako nikad ne zna što će se dogoditi kad se vratite kući, njegova napetost svakodnevno raste. Čak mu ni njegovo mjesto više nije omiljeno jer ga tamo potjerate kad ste ljuti. A možda ste ga upravo vi nesvjesno potaknuli da radi ono loše.

Zato treba razmisliti i otkriti uzrok određenom ponašanju te odabrati svoju pravilnu reakciju. Time ćete izbjeći nepotrebno zbunjivanje psa i narušavanje dobrog odnosa. Razumijevanjem svake pojedine situacije i pravilnim pristupanjem problemu postat ćete opušteniji u odnosu sa psom. I jasniji pri davanju uputa. Stoga će i vaš pas biti spremniji za nove izazove. Srećom, mi ljudi smo itekako sposobni poboljšati svoje umijeće "slušanja", kao i komuniciranja, čak i ako ništa nismo rekli.(Škola za obuku pasa Prias)