O stanju hrvatske poljoprivrede danas je vjerojatno najteže pisati a ne ponavljati se. Uhvatiti se u koštac s tom temom unaprijed znači da se može naći malo pozitivnih primjera, a onoga lošega toliko je da ga je teško i nabrojiti. Uglavnom, jednom riječju - katastrofa.

I dok se prosvjedovalo, dok su seljaci blokirali prometnice, znala je tema o agraru i seljačka pobuna mnogima ići na živce. No danas, kad cijene hrane lete u nebo, kada jedemo smeće iz uvoza..., mogli bismo se zapitati je li se ipak moglo više i bolje, protiv svih vlada. Poput poljoprivrednika u Francuskoj, recimo, zatrpati Markov trg i Banske dvore viškovima hrvatskih proizvoda, dok ih je bilo, jer nije ih se moglo prodati osim po mizernim cijenama, što je do ovoga gdje smo, između ostaloga, i dovelo. Danas je naoko sve puno mirnije, a o alarmantnom stanju u poljoprivredi progovaraju još samo rijetki stručnjaci, seljački vođe, saborski zastupnici... A i zašto bi, kome da se obrate?

Nebriga Vlade za tu temu nadilazi i nadrealno, a ministar poljoprivrede kao da i ne postoji. A imamo ga, zove se Tihomir Jakovina. Doduše, javi se on tu i tamo, progovori o saniranju šteta od poplava, problemu izvoza zbog sankcija EU Rusiji, lošoj godini za usjeve, kao da kod nas nije svaka godina loša. O onome najvažnijem, nepostojanju bilo kakve, osim deklarativno, dugoročne strategije uglavnom ni riječi. O velikim problemima, pogubnom uvozu iz EU-a, odumiranju sela, poticanju planske proizvodnje, potporama, i zašto smo najednom gladni, ni riječi.

I dobro je nedavno HDZ-ova zastupnica Đurđica Sumrak poručila kako ne bi, da je ministrica poljoprivrede, spavala noćima, ne samo zbog posljedica poplava nego i zbog podatka da je u Hrvatskoj nestalo 200 sela te da od 60 tisuća siromašne djece dvije trećine živi na selu. Sumrak je to, izjavila je na saborskom Odboru za poljoprivredu, koji je tematski raspravljao o poljoprivrednoj proizvodnji nakon poplava, ali su, gle čuda, postavljena i druga pitanja, u nazočnosti predstavnika brojnih institucija - ministarstava, fakulteta, agencija, udruga. HDZ-ova zastupnica zapravo se nadovezala i na upozorenja Miroslava Kovača iz udruge Život kako je nestalo četiri od pet obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG) koja su proizvodila mlijeko. Kovač upozorava da se u poljoprivredi, koja i inače ima problem, nakon poplava ti problemi množe. Stoga predlaže da se krene u raniju isplatu potpora, da se snizi PDV na repromaterijal, prolongiraju krediti, porezi, doprinosi.

No predstavnik Ministarstva poljoprivrede Miljenko Radić osvrnuo se samo na pomoć poplavljenima, jer to je i bila tema sastanka. I ne treba tu sada u širinu, jer vjerojatno bi sve zaboljela glava, čak i jednog akademika koji je bio prisutan. Svi su ti umovi samo konstatirali da je stanje u poljoprivedi zabrinjavajuće, a nije, nego je jednako propasti, a i kako ne bi nakon više od 20 godina sustavnog uništavanja. Najnoviji podaci govore da hrvatska poljoprivreda nezaustavljivo i sve brže klizi u ponor, kao uostalom i sve drugo u Hrvatskoj, a uvoz hrane u državi koja ima potencijala hraniti bar četiri puta više stanovnika, dosegnuo je više od 2,5 mlrd. američkih dolara godišnje, što znači da bismo bez toga uvoza doslovno gladovali.

Ipak, postoji Program reforme Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), koji se donosi za razdoblje 2014. - 2020., i financijski je težak 703 milijuna eura, no, kako je upozoreno, donesen je bez jasnih ciljeva. Hrvatska seljačka stranka upozorava da će taj program dugoročno odrediti sudbinu hrvatskog sela, a donosi se bez strategije o njegovoj budućnosti. “Kukuriku koalicija ovaj važan program dala je u ruke najnesposobnijem ministru, neznalici Jakovini, ministru koji već dvije i pol godine sustavno ubija hrvatsko selo. Ministru koji svojim prijedlogom ZPP-a očito namjerava zadati završni udarac OPG-ima i to pod krinkom očuvanja radnih mjesta u velikim sustavima. Ministarstvo spominje tridesetak tisuća zaposlenih u trgovačkim društvima, a što je sa sedamsto tisuća onih koji žive na OPG-ima i od OPG-ova. Ti ljudi žive na selu, no Jakovinu oni ne zanimaju”, novode HSS-ovci, dodajući: “Hrvatska ima velik broj malih i mali broj velikih proizvođača. ZPP mora pomoći razvoju OPG-a i omogućiti stabilan razvoj velikima.” Bili su oštri HSS-ovci, očito zaboravivši da ni njihovi ministri nisu bili naročito sposobni i prema seljacima dobronamjerni, bez obzira na to što su dolazili iz stranke koja u nazivu ima atribut “seljačka”.

Ministarstvo poljoprivrede i Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju pak ne obavljaju dobro svoj posao. Sredstva iz EU-a ostaju tako nepotrošena u gotovo svim segmentima. A da su traljavost, nekompetentnost i svima nama nerazumljiv i neodgovoran odnos prema novcu iz EU fondova već postali zaštitni znak Milanovićevih ministara, pokazuju porazni podaci na koje su upozorili stručnjaci. I dok, nažalost, gledamo poljoprivredu na koljenima, u famoznoj Agenciji zaposleno je na stotine uglavnom stranačkog kadra.

Nadalje, među svim zemljama Europske unije Hrvatska je poljoprivreda u 2013. godini zabilježila najveći pad. Promjene koje su pogodile Hrvatsku nakon pristupa EU-u, ostavile su znatne posljedice na poljoprivredu. Nestali su posljednji mehanizmi zaštite domaćeg sektora od uvoza, a Hrvatska je izišla iz zajedničkog tržišta CEFTA-e, na kojem je bilježila pozitivnu vanjskotrgovinsku bilancu, i pristupila europskom tržištu od 500 milijuna stanovnika na kojem ne može konkurirati, pisao je i analitičar Goran Đulić na portalu Bilten.org., zaključujući: “Vlada, odnosno resorno Ministarstvo poljoprivrede, putem visokih poreza, zakašnjelih isplata poticaja, ovrha, nemogućnosti prebijanja duga s državom te neispunjenih obećanja i vođenjem politike bez jasnih i konkretnih ciljeva za budućnost, dovela je do drastičnog pada domaće poljoprivrede. Među članicama Europske unije Hrvatska je ostvarila najgori prošlogodišnji rezultat u poljoprivredi; sve zemlje Unije, izuzev Mađarske, koja je zabilježila pad od samo dva posto, u prethodnoj su godini ostvarile rast. Prepušteni tržištu, bez ikakve zaštite od špekulanata, poljoprivrednici su osuđeni na nemilost slobodnog formiranja cijena u nekim najvažnijim kulturama poput pšenice, suncokreta, kukuruza i uljane repice. Sumirajući generalno stanje, situacija u domaćoj poljoprivredi nikad nije bila lošija. Koliko se domaća poljoprivreda približila rubu propasti govore i podaci o smanjenju količine obradivih poljoprivrednih površina - u 2013. obrađeno je 1,25 milijun hektara, dok je u 2010. obrađen 1,31 milijun. Smanjivanje broja obradivih hektara povezano je s opadanjem broja seljaka koji se bave nekim oblikom poljoprivredne proizvodnje. U 2013. godini zatvoreno je više od 3500 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Nasuprot tome stoji činjenica da su svi europski poljoprivrednici zaključno s travnjem isplaćeni u punom iznosu potpora, čime su domaći seljaci po tko zna koji put oštećeni ili ostavljeni u neravnopravnom položaju.”

Tome se zbilja nema što dodati. Premda, vjerojatno, ministar Jakovina misli drukčije...

Piše: Damir GREGOROVIĆ