Nakon što smo prije nekoliko mjeseci predstavili sakralne objekte (crkve) u donjomiholjačkom kraju, ovaj put na red su došla vrijedna povijesna, kultorološka i vjerska zdanja u Orahovici, odnosno širem području toga slavonskoga grada.

Premda na spomen Orahovice svi odmah pomisle na staru povijesnu lokaciju Ružica grad, orahovačko jezero i općenito poznate druge bogate i turistički zanimljive destinacije, malo tko, osim naravno vjernika, zna da je ovaj mali, pitoreskoni slavonski gradić prebogat i sakralnom baštinom, koju također vrijedi vidjeti i čuti nešto više o njezinoj prošlosti i sadašnjosti.

Dakle, na orahovačkom području tri su povijesno iznimno vrijedna sakralna objekta, ne samo lokalnog, nego i općehrvatskog značaja. To su manastir svetog Nikole, kao najstarija crkva ovog dijela Slavonije, potom orahovačka župna crkva Svetoga Križa te arheološki i povijesno dragocjena crkva svetog Lovre u Crkvarima.

Odavno poznat kao oaza i duhovno utočište pravoslavnih vjernika, ali i povijesna, kulturna i turistička destinacija, orahovački manastir Svetog Nikole (Nikolaja) ima burnu i bogatu povijest. Jedan je od najstarijih pravoslavnih manastira u Hrvatskoj. Osnovan je krajem 16. stoljeća, a 1579. godine spominje ga i osmanlijski popis Požeškog sandžaka. Imenuje ga kao “manastir Remeta”, na području Orahovačke nahije. Toponim Remeta izvedenica je iz latinskog jezika a znači pustinjak. I danas se još u narodu spominje Pustinjački jarak, nedaleko od manastira. Najstariji sačuvani zapisi iz samog manastira datiraju iz 1583. godine. Manastir se spominje i kao hram Svetitelja Nikolaja, zvanog Remeta. Iz zapisa se saznaje da je manastir u rukama pravoslavnih monaha. To zdanje građeno je u nekoliko faza, da bi 1592. godine bio dovršen kao manastirska crkva. Crkva je sagrađena u stilu moravske škole i predstavlja jedini primjer arhitekture ovog tipa na području Slavonije. Arheološki nalazi ostataka starije crkve ispod sadašnje manastirske, upućuju na pretpostavku da je ranije na istom mjestu postojao srednjovjekovni samostan. Neki povijesni izvori bilježe da je riječ o rimokatoličkom samostanu pustinjačkog reda svetog Augustina iz 1102. godine. Manastirska crkva oslikana je vrijednim freskama. Još u 16. stoljeću manastir je bio središte Požeške mitropolije te važan vjerski i kulturni centar. U prvoj polovini 17. stoljeća u manastiru cvate ikonografska i prepisivačka djelatnost. Tada nastaje niz rukopisa u duhu srpskih minijatura 14. i 15. stoljeća. Sve u svemu, taj je sakralni objekt danas kulturni spomenik nulte kategorije. Danas, međutim, u tom objektu nema stalnog svećenika koji bi tamo živio. Posljednji iguman bio je pokojni Milutin Amidžić, svima poznat kao dobroćudni otac Milutin. Svaki dobronamjernik neće požaliti ako dođe vidjeti to vrijedno zdanje i odškrine vrata povijesti iza zidina manastira u srcu Papuka.

Orahovačka župa spominje se u ranom srednjem vijeku, još od 1334. godine. Do sredine 18. stoljeća u Orahovici je postojala crkva posvećena Našašću Svetog Križa. U izvještaju podnesenom biskupu 1730. godine kaže se da je crkva u Orahovici sagrađena od drveta, no ista je dotrajala pa je gradnja nove crkve započela sredinom 1756. godine. Novosagrađena crkva imala je tri oltara, središnji Našašća Svetog Križa i dva pobočna, svete Katarine i svetog Ivana Krstitelja, a na još uvijek drvenom tornju bila su tri zvona. Danas osim glavnog oltara Našašća Svetog Križa, tu su i oltari svete Katarine, svetog Ivana Krstitelja i Blažene Djevice Marije. Crkva je posvećena 1800. godine. Kanonskom vizitacijom iz 1812. godine stoji da je u crkvi podignut zidani kor s orguljama bez orguljaša. Crkvu krasi bogata unutrašnjost s nizom vrijednih predmeta sakralne umjetnosti iz razdoblja baroka i klasicizma. Iznad glavnog oltara slikovni je prikaz Našašća Svetog Križa. Ovaj klasicistički glavni oltar ističe se u baroknoj unutrašnjosti među inim crkvenim predmetima iz 18. i 19. stoljeća. Crkva Našašća Svetog Križa iznimno je vrijedan povijesni spomenik i kulturna baština Orahovice.

Prema zapisima kroničara, crkvenim spomenicama, vizitacijskim izvješćima crkvenih dužnosnika, usmenim predajama i najnovijem sustavnom arheološko-konzervatorskom istraživanju, burna je povijest crkve svetog Lovre u prigradskom naselju Orahovice, Crkvarima. Danas je ona jedan od najznačajnijih arheoloških nalazišta u Slavoniji. Na osnovi izgleda južnog ulaza (portala) crkva okvirno datira iz 15. stoljeća, a prema nekim izvorima iz 14., ili čak 13. stoljeća. Kroničari je spominju kao crkvu Svetog Duha. Gradili su je križari na nadmorskoj visini od 206 metara. Istaknuti teren bio je vrlo pogodan strateški položaj. Okružena je dubokim opkopom i zemljanim bedemom, čiji su ostaci i danas vidljivi. Nakon izgona Turaka iz Slavonije prišlo se obnovi uništenih svetišta i crkava. Crkvaračku su crkvu obnovili grofovi Pejačević. Crkva je preimenovana u hram svetog Lovre, prema ranijim tradicijama i vremenu vladanja knezova i grofova Lovre i Nikole Iločkih. Posveta i blagoslov obavljeni su pred velikim brojem vjernika 1743. godine. Prema rezultatima dosadašnjih istraživanja otkriveni su dijelovi srednjovjekovne i barokne arhitekture sjeverno od crkve. Niz slojeva arhitekture otkrivaju postojanje nekoliko crkava pa otud i naziv Crkvari, ne od male crkve sv. Lovre, nego od niza crkava: romanička crkva iz 13. stoljeća, ranogotička crkva iz 14. stoljeća, gotička bazilika.

Smanjivanje broja stanovništva kroz protekla desetljeća, dovodi i do smanjivanja crkve koja se smanjuje na jednu manju gotičku kapelu, kakvu i danas vidimo na brežuljku iznad Crkvara. U samo devet arheoloških iskopavanja na ovom lokalitetu istraženo je i 479 grobova. Najnovija istraživanja pokazala su kako je crkva sv. Lovre u Crkvarima bila starija gotička sakristija, na koju je, govore to neki nalazi, bio nadovezan samostan.

Ovo je samo dio priče o orahovačkim sakralnim objektima. Orahovački povjesničar amater Duško Rađenović pronašao je i tragove stare crkve svete Katarine u Orahovici te danas pomno istražuje njezin vijek trajanja. Tu je još stara srušena pravoslavna crkva u dijelu grada imena Riječani, točnije na tzv. Rajčuli, svoju povijest pišu i crkvice u drugim prigradskim naseljima, ali to je već neka druga priča. No, uzimajući u obzir cijelovitu sliku, može se zaključiti kako Orahovica svojim sakralnim objektima definitivno postaje još bogatija, specifičnija i nadasve posjećenija i traženija slavonska destinacija.