Jučer je u 26 osječkih vrtića i jaslica krenulo oko 2700 mališana, a među njima nekima je to bio prvi susret s ovom ustanovom.

Tako je u Dječji vrtić Jaglenac, između ostalih, jučer krenuo i trogodišnji Gabriel, kojega su roditelji upisali na poludnevni boravak, kako bi se družio sa svojim vršnjacima i prijepodne proveo u zabavi, igri i učenju. No, roditelji ovog dječačića priznaju kako je polazak u vrtić bio veća trema njima nego mališanu te kako je nervoza, osim njih, držala i bake i djedove, pa čak i pradjeda.

- Iako imamo baka-servis, željeli smo da se Gabriel druži i igra s vršnjacima, a vrtić smo mu predstavili kao višesatnu igraonicu. Kako sve ne bi doživio previše traumatično, upisali smo ga na program bez ručka i spavanja, a nadamo se da će mu se svidjeti, iako je ovdje mnogo uplakanih mališana. Žao nam je i što sustav ne dopušta da se s djetetom ostane bar pola sata, ili sat vremena, dok se dijete ne zaigra i opusti uz roditelja. Vjerujemo i kako bi razdvajanje tada bilo prirodnije i lakše, kaže nam Gabrielov otac Miroslav.

Tako je Gabriel u Jaglenac stigao 10 do 8 u zagrljaju svoje omiljene plišane igračke, a ispred njegove žute sobe već ga je čekao mali ormarić s njegovim imenom i cvijetom, kao njegovim znakom po kojem može prepoznati koja vratašca treba otvoriti. Mali šok svakako je bio susret s nekoliko uplakanih djevojčica, iako tete tvrde da prvih dana svi plaču i prolaze procese tugovanja za roditeljima. No, odgojitelji priznaju da su osim dječjih jučer pale i brojne roditeljske suze zbog prvog rastanka.

- Važno je i koliko ste dijete pripremali za vrtić i pričali mu o onome što ovdje može očekivati. Upravo zato smo mi prošlog tjedna, još dok vrtić nije radio, došli na dane otvorenih vrata, kako bi Gabi vidio sobu u kojoj će biti i upoznao tetu s kojom će ostati - objašnjava njegov otac.

U vrtićku skupinu s njim je jučer krenula i malena Lucija, a kako njezini roditelji već imaju iskustva s ovim vrtićem, jer ga polazi i njihova starija kći, Lucija je o igri u vrtiću već sve čula od seke.

- Sada nas je najviše strah onoga što ćemo čuti u tri sata, kada dođemo po nju. Ako joj se svidjelo, htjet će u vrtić i sutra, ali ako nije, onda ćemo imati plakanje - zabrinuto nam je priznala Lucijina majka.

Po Gabriela su roditelji došli u pola 12 kada je bilo i njegovo vrijeme za odlazak kući. Dočekao ih je u suzama, razočaran što je izgubio omiljenu igračku i što ga je mama ostavila. No, pohvalio se da je jeo jabuku i igrao se vlakića. Iako je, dok je obuvao patikice, tvrdio kako više nikada neće doći u vrtić, pri izlasku se ipak predomislio i pristao na dolazak i sutra.

Jedan je dječak, pak, u vrtiću u središtu grada ovako tješio svoju uplakanu mamu: “Mamice, ne plači, kad se naigram s prijateljima i ručam, ići ću kući”.