U četvrtak, 28. kolovoza, večer uoči Dana grada Županje i blagdana Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, zaštitnika župe, Županjci će se u velikom broju, baš kao i sredinom svibnja kada su neumorno punili vreće s pijeskom, okupiti na savskoj šetnici kod Zavičajnog muzeja Stjepana Grubera.

Ondje će, njima u čast, biti održan koncert zahvale kojim im Grad želi simbolično zahvaliti za požrtvovnost i hrabrost iskazanu u ključnim trenucima obrane grada od podivljale Save. Građani su zajedništvom i neopisivom voljom, snagom i odlučnošću spasili Županju od vodene stihije koja je prijetila općim potopom i katastrofom nesagledivih razmjera.

Županjci su ponovno pokazali kako se voli i brani svoj grad. Ponovno je proradio graničarski inat. Kao i u vrijeme Vojne krajine, kada se obranila od najezde Turaka, a potom i u Domovinskom ratu od srbočetničke agresije, Županja ni ovaj put nije pala. I na to su Županjci vrlo ponosni.

- Županja je grad koji volimo i kojem puno toga dugujemo. Svjesni činjenice da se nikada nećemo moći odužiti gradu koji nam je dao svoju pripadnost, danas i uvijek imamo razloge za slavlje i ponos što mu pripadamo - poručuju građani.

- U našem je gradu lijepo i ugodno živjeti. Ima sve one urbane sadržaje kakvim se mogu podičiti i puno veće i naprednije sredine. Županja je grad bogate kulture i tradicije, kolijevka nogometa i tenisa u Hrvatskoj, grad kulena, rakije, gizdavih konja, tambure, šećera, kombajna, poznatih glumaca i glazbenika - ozarenog lica govori nam Marija Babić. A mi dodajemo od glazbenika - Opću opasnost, prave hardrokere koji žare i pale Hrvatskom.

- Ma, Županju ne bih mijenjao nizašto! Ma kakav Zagreb, Pariz ili New York! Lijepo je svagdje malo otići, ali najljepše je u Županju se vratiti. Za mene nema ljepšeg grada. Taman je onakav kakav treba biti, baš po mjeri građana i što je najvažnije Županja je miran i pitom grad, mjesto ugodnog življenja, u kojem svatko svakoga poznaje i gdje jedni drugima nismo stranci, a u kriznim situacijama kao onoj u svibnju cijeli je grad jedna velika obitelj - rekao nam je Josip Filipović. Dodaje da bez Županje, Šokaca i šokačkih običaja, Slavonija ni upola ne bi bila toliko posebna i zanimljiva. U pisanim izvorima Županja se prvi put spominje na tzv. Lazarusovoj Velikoj karti Ugarske iz 1528. godine i to kao Zapanablatia (Županje Blato). A malo koji grad se kao Županja može pohvaliti tolikim komparativnim prednostima koje mu pruža zemljopisni položaj. Smještena na krajnjem istoku Hrvatske, na tromeđi sa Srbijom i BiH, uz rijeku Savu, čvorište je glavnih cestovnih prometnih pravaca u smjeru zapad-istok i sjever-jug. S jedne strane omeđena autocestom koja povezuje Europu s Bliskim istokom, a s druge cestovnim mostom koji je ujedno i međudržavni granični prijelaz prema BiH, koji godišnje prijeđe više od šest milijuna osoba i približno dva milijuna vozila. A lani je u srpnju Županja stala i na vrata Europe. Može se očekivati da će sve te prednosti jednog dana i kapitalizirati.

U proteklih nekoliko godina lice i izgled Županje značajno se uljepšalo i promijenilo, ali duh ponosnog posavskog grada, njegov identitet i tradicija ostao je isti. Jer, identitet Županje zapravo je identitet Županjaca. I unatoč kriznim vremenima, teškoj gospodarskoj situaciji i velikom broju nezaposlenih, o čemu ćemo drugom prilikom, Županja ipak ide naprijed. Grad je lijepo uređen, sagrađeni su nogostupi, nove ceste, novi trg s fontanama, mnogo je uloženo i puno se ulaže u komunalnu infrastrukturu i poboljšanje uvjeta življenja. Prepoznali su to i u Hrvatskoj turističkoj zajednici uručivši Županji priznanje Zeleni cvijet s brončanim znakom za osvojeno 3. mjesto u kategoriji najuređenijih mjesta od 10.000 do 30.000 stanovnika, što je, smatra gradonačelnik Davor Miličević, priznanje svim građanima. Pri kraju je rekonstrukcija i uređenje takozvanog malog trga u Aleji Matice hrvatske koji će oživiti taj dio grada i dati mu poseban štih. A Županja je konačno izišla na Savu, reprezentativna šetnica na nasipu postala je prava žila kucavica grada.

- Želimo da šetnica postane dio naše turističke ponude, ona je već pokazala svoje prednosti, i uvjeren sam da će Županja pronaći mjesto na turističkoj karti Hrvatske - ističe Miličević.

- Vikendom obvezno odlazim do nasipa, a potom našom šetnicom do Poloja na jednu ili do Sladorane na drugu stranu. Šetajući uz Savu odmaram dušu, dišem punim plućima i uživam u predivnoj prirodi - kaže nam gospođa Ana, koja se s prijateljicama nakon šetnje obavezno počasti odličnim sladoledom u Ciciju.

I svaki putnik namjernik koji prošeta gradom, prođe pokraj spomenika poginulim braniteljima, uz lijepo uređeni gradski park, obiđe Spomen-stadion prve nogometne lopte i Spomenik reketu, prošeta središnjim gradskim trgom i uputi se prema zgradi gradske uprave i Gradskoj knjižnici koja poprima novo ruho, crkvi sv. Ivana Krstitelja, osvježi se u nekom od brojnih županjskih kafića ili uživa u gastronomskoj ponudi restorana Sava ili Savskog vijenca, zasigurno će se u Županju ponovno vratiti. U strogom središtu grada ističe se Etno Pub i Buffet Štagalj. Nekada je na tome mjestu bilo obiteljsko gazdinstvo Lončarevića, a sadašnji vlasnici stare su štaglje preuredili, pritom pazeći da vanjski izgled ostane nepromijenjen. Objekti su građeni od stare cigle, zidovi u unutrašnjosti tehnikom maza, kako se to nekada radilo na šokačkim gazdinstvima, a posebna pozornost poklonjena je okolišu pa se tako ispred terase koja sliči nekadašnjim sjenicama nalazi malo jezero s lopočima i neobičnim ribama, lavandom i drugim rijetkim raslinjem. Tu se može kušati i najbolji fiš u gradu poznatog i priznatog majstora Zdenka Kružljaka. A za sve ljubitelje tradicije, starih šokačkih običaja i jela koje su nekada pripremali naši stari, Županja je bez ikakve dileme pravi izbor! Malo je onih koji nisu čuli za Šokačko sijelo, Festival glumca, Konjarske vatre, ili Cestu zlatne niti...

Turistička zajednica postala je prepoznatljiva po projektima koji su ime Županje ponijeli i izvan granica Lijepe Naše i privukli brojne posjetitelje. Za manifestaciju Kruh naš svagdašnji - žetva i vršidba u prošlosti organiziraju se i posebni turistički vlakovi iz Zagreba kako bi dovezli sve one koji žele biti dijelom prošlosti.

- Iako neki vole reći da smo u slijepom crijevu Hrvatske, i to ima svoje prednosti. Najveća je blizina bosanske Posavine, kamo odlazimo u šoping. Prije svega po cigarete, a u posljednje vrijeme po duhan pa ne moram ni govoriti koliko novca mjesečno uštedimo samo na tome i koliko nam znači svaka kuna - priča nam Ana Pejić. U Orašju je otvoreno i sjedište Centra studiranja pri Sveučilištu Mostar s gotovo 2.000 studenata Ekonomskog, Pravnog i Filozofskog fakulteta, Visoke zdravstvene škole i PMF-a. Među studentima je sve više Županjaca koji studiraju takoreći na kućnom pragu.

- Ne moramo odlaziti u Zagreb ili Osijek i plaćati smještaj, kod kuće smo, na predavanja skoknemo i biciklom. U Orašje često idemo i vikendom u provod ili na bazene, tako da se Županja i Orašje odlično dopunjuju i zaista se ne možemo požaliti da nam išta nedostaje. Samo da se gospodarstvo malo trgne i otvore nova radna mjesta, ali valjda će i to doći. Moramo biti optimistični i vjerovati - kaže nam vesela studentica Martina.

Krajem 19. stoljeća u Županju stižu engleski poduzetnici koji razvijaju snažnu drvoprerađivačku industriju i osnivaju Tvornicu tanina, a potom i Tvornicu bačava. “Gospođe i gospoda udarali su s nekakvom napravom malu bijelu lopticu”, dok su se “odrasli igrali loptom kao djeca”. Tako dolazak tenisa i nogometa u Hrvatsku opisuju dnevnici iz Županje, prvoga hrvatskog grada gdje su se zaigrala ova dva tipična engleska sporta. Ove su igre u Hrvatsku došle zajedno s industrijalizacijom i Englezima potkraj 19. stoljeća, a cijelu priču ljepšom čini i jedan englesko-hrvatski bračni par: “Šokačka Lady” Katarina Hepburn i njezin suprug Fred, suvlasnik tvornice tanina koja je 1880. sagrađena u Županji. Englezi u Županju nisu, međutim, donijeli samo sportove, već je živnuo i društveni život ovog dotad pomalo uspavanog mjesta.