Iako je prvotna ideja bila samo kratka plesna točka u čast ulaska Hrvatske u EU, koja je potom izrasla u nešto mnogo veće te iako su je autori/izvođači pred publikom kanili izvesti samo kao “javnu probu”, ali i najavu jesenske premijere, pa se pretjerano nisu niti oglašavali po medijima, “Fortuna” je ipak gotovo do posljednjeg mjesta ispunila gledalište osječkog HNK, ali i očekivanje i publike i izvođača.

Ostalo je samo poneko prazno mjesto na galeriji - zadovoljan je Vuk Ognjenović, idejni začetnik. Prije ove osječke pretpremijere, ili kako su ju nazvali izvođači (članovi Plesne skupine HNK, predvođeni Vukom Ognjenovićem) previewa (28. svibnja) “Fortunu” je nedavno u mnogo kraćem izdanju od ove 50-minutne izvedbe vidjela publika u Otzenhausenu (Njemačka), gdje su otišli na poziv Udruge Breza.

Kako bi predstavu učinili što mobilnijom za buduća gostovanja, scenografije nema - na pozornici su plesači i rasvjeta te dakako efektna glazba Carla Orffa (Carmina Burana) i Gundulićevi stihovi. Vuka su upravo kolege plesači i glazba nadahnuli za koreografiju, koju - dodaje - supotpisuju svi zajedno.

- Iako plesači vole kada im koreograf da točne upute, kada je u pitanju suvremeni ples, više volim samo im dati smjernice pa da sami osjete glazbu i tako otplešu.

U ansamblu neke su članice završile i suvremeni ples i klasiku pa su sada došle na svoje, isplesale su se - dodaje Vuk, prezadovoljan reakcijama i odazivom publike.

Koreograf, redatelj i kostimograf Vuk Ognjenović, zajedno s Lucijom Horvat, Helenom Horvat, Andreom Alpezom, Tessom Ljubić, Danijelom Novoselcem, Mislavom Šimićem i Vannjom Dušić te Petrom B. Blašković (naratoricom i plesačicom), svemu je dao profesionalniju dimenziju dostojnu scene nacionalnog teatra.

Bude li sve kako je s v.d. intendanta Miroslavom Čabrajom dogovoreno, predstava bi bila - u još proširenijem izdanju (još poneki plesni broj za muške članove) - premijerno izvedena u sljedećoj kazališnoj sezoni, u sklopu Noćne scene, ili redovnog repertoara - dodaje Vuk.

Svi članovi Plesne skupine (koja uskoro obilježava 20 godina postojanja, nakon gašenja Baleta u ratnim godinama), nadaju se da bi se njihov položaj u HNK-u uskoro konačno mogao promijeniti pa da postanu baletni ansambl, bez kojega nacionalni teatar i kulturno središte kakvo je Osijek (koji se, k tomu, nada tituli Europske prijestolnice kulture), ne bi smio postojati. Za to im treba nekoliko radnih mjesta, točnije za nekoliko plesnih parova, kako ne bi morali razmišljati jesu li dovoljno ekipirani za neki naslov, napominje Vuk.

- U ovoj smo sezoni odigrali 19 puta “Orašara” i svaki je put predstava već unaprijed bila rasprodana. Mislim da je to najbolji pokazatelj da naš grad ima publiku i da joj treba pružiti kvalitetne izvedbe. Mi smo u ansamblu imali i pravnice i liječnike i psihologinje, svi oni rade, primaju plaće, a plešu u svoje slobodno vrijeme. Mislim da smo po tom jedinstveni u svijetu - ansambl bez ijednog zaposlenog. Možda nije sve savršeno, no kada se sve to uzme u obzir, ja im skidam kapu - napominje Ognjenović.

Osijek se prema kapacictetima može usporediti s Pečuhom, a njihovo kazalište ima 15-ak zaposlenih plesača. Toliko bi bilo idealno i za naš grad, plus desetak honoraraca. Tada, kaže Vuk, ne bi ni jedna premijera bila upitna, ističući kako za sljedeću sezonu osnivači već postavljaju pred njih zahtjeve za baletnom predstavom. A kadra nema!