Mirno i tiho, kao što je posljednjih umirovljeničkih godina i živio, otišao je legendarni osječki gradonačelnik Ivica Fekete.

Poniknuo iz života punog teškoća i odricanja, iz peteročlane obitelji oca željezničara, uspravan, bistar i svjež, golemih radnih i umnih sposobnosti, siguran u svoju ljudsku, moralnu postojanost, Ivica se Fekete uzdignuo do imena koje svojim djelom prelazi granice sredine iz koje je izniknuo i u kojoj je djelovao – upravo zato što je do kraja ostao vjeran toj sredini, što je iz njezinih nepresušnih izvora radinosti, skromnosti i poštenja crpio poticaje za svoj život i rad.

Ivica je Fekete rođen 19. studenoga 1927. u Orahovici, u željezničarskoj obitelji. Ta je okolnost utjecala i na njegovo prvo radno mjesto – na željeznici kao javnoj službi. No ubrzo je nastavio školovanje – završio je Učiteljsku školu, a potom i Fakultet političkih znanosti. Bio je učitelj, a zatim i ravnatelj osnovne škole u Čepinu. Od 1969. do 1974. bio je potpredsjednik, a od 1974. do 1982. godine, u dva mandata, predsjednik Općinske skupštine Osijek. Nakon toga bio je zastupnik u Hrvatskom saboru. Kao takav, vodio je saborske odbore za vanjsku politiku te međunacionalne odnose, a potom je postao potpredsjednik Hrvatskog sabora. Najzad, 1990. godine, nakon 44 godine radnog staža, postao je i zaslužni umirovljenik.

Za Osijek je i njegov budući razvoj bila sretna okolnost što su se te, već davne 1969., godine na dužnostima osječkog gradonačelnika i dogradonačelnika našla dva čovjeka veoma bliskih nazora o svijetu i životu – Jozo Petović i Ivica Fekete. Riječ je, između ostalog, o njihovu gotovo istovjetnom pogledu na temeljne vrijednosti koje određuju čovjekovo djelovanje i usmjeravaju ga da ponajprije na svojim leđima gradi osnove za veći, bolji, moderan, sređen europski grad Osijek. Formula njihove životne mudrosti bila je i u rasporedu interesa, prema kojem opći interes dolazi na prvo, a osobni na posljednje mjesto. Doima se nestvarnim, ali doista tijekom dogradonačelničkih i gradonačelničkih ovlasti Ivice Feketea izgrađena je obaloutvrda s obje strane rijeke Drave, danas simboli Osijeka pješački dravski most i Promenada, rekreacijski centar Copacabana, aerodrom Klisa, stadion Gradski vrt, strelište Pampas, sportska dvorana Zrinjevac, brojne nove osnovne škole, vrtići, domovi zdravlja, ambulante, brojni sveučilišni i fakultetski prostori, oko tisuću novih stanova godišnje. Obnovljena su pročelja brojnih zgrada. Obnovljen je i glavni gradski trg i izgrađen prostor ispod njegove razine s trgovinama i uslužnim lokalima. Modernizirane su glavne gradske prometnice, a čak trideset naselja povezano je asfaltnom cestom. Počela je dislokacija industrije izvan grada, obnova Tvrđe, izgradnja gradskog kolektora, južne obilaznice i novog sustava vodoopskrbe. Rječitije od bilo koje ocjene stoje iza Ivice Feketea njegova djela, dobra koja nitko i nikada više ne može zaobići. Vrijeme u kojem su on i Jozo Petović bili gradonačelnici je, zasigurno, razdoblje najvećeg procvata Osijeka.

Ivicu Feketea određivala je i njegova mirna i topla narav, zadivljujuća skromnost, poštenje, pravednost i pristupačnost, odanost supruzi Mili, kćeri Tatjani, unuci Dunji. Pun blagosti i unutarnje duhovne ljepote pružao je ruku i pomagao svima. Osječani su ga voljeli, uvažavali i iskazivali mu povjerenje. Prema svemu, život i rad Ivice Feketea lista se kao velika svečana knjiga. Zlatna plaketa “Grb grada Osijeka” za životno djelo, koja mu je dodijeljena 2013., pravedno je uzvraćanje za njegova plemenita djela. Ali, postoji li uopće način da mu se odužimo za sve one vrijednosti koje je unosio u naš Osijek, a time i u naše živote. V. Ljubanović