Kada su se prije nekoliko tjedana na društvenim mrežama pojavili videoisječci s maskenbala održanog u Tufni 1985. godine, moglo se pretpostaviti kako će to pokrenuti cijelu lavinu prisjećanja na noćni život u Osijeku 80-ih godina prošlog stoljeća, posebice onaj vezan uz spomenuto kultno okupljalište tog vremena.

Tufna je bila jedinstveno mjesto u gradu, nadaleko poznati osječki disco club, smješten na poprilično zabitom mjestu u jednako tako poprilično zabitoj ulici, Našičkoj.

Zakratko su se duhovi oko Tufne uzburkali kada smo na našim stranicama početkom studenoga donijeli vijest kako je srušen objekt u kojemu je bio taj klub. No sve je brzo utihnulo, dok se, eto ničim izazvan na mreži svih mreža nije pojavio ovaj videouradak koji zorno prikazuje kako se u Tufni nekoć lumpovalo. Originalni dvosatni VHS materijal, zbog dotrajalosti vrpce u sat vremena digitalnog formata sažeo je Radan Kovač, danas odvjetnik, a 80-ih godina jedan iz plejade osječkih disc-jockeya, također zvijezda iz toga nezaboravnog razdoblja.

- Moja kćerka Viktorija, gledajući ovu snimku, prvo što je rekla je to da svi manje-više izgledamo kao da smo izišli iz serije "Mućke". I nije za zamjeriti današnjoj omladini jer na snimci nema ni jednog mobitela, a ni ostalih pomagala koje današnje generacije koriste u svojim izlascima. Nije im jasno od kuda nam novac, raspoloženje i sve ostalo, jer bilo je to ipak vrijeme socijalizma i "nedemokracije". No to je pitanje na koje mi, sretne generacije iz tog vremena, znamo odgovor - stoji u uvodnom obrazloženju ovog Radanovog materijala.

Kovač ne otkriva kako i zašto je upravo Tufna postala kultno mjesto, no posve je sigurno kako se tu moralo poklopiti nekoliko stvari. Jer Tufna nije prvi diskoklub u Osijeku, niti je prvi doticaj sa zapadnjačkim glazbenim pomodnostima. Bilo kako god, ovom smo prigodom pokušali otpuhnuti prašinu sa sjećanja i s nekim od sudionika toga vremena rekonstruirati tadašnja zbivanja.

Izvjesno je da je na mjestu Tufne svojedobno bila gostionica, odnosno podrum, a zvala se "Kod Đonija" i imala je svoju ustaljenu klijentelu. Nakon dugog uređivanja i osmišljavanja unutrašnjosti, Tufna je otvorena 1. svibnja 1979. godine. Zakupci su bili Bruno Sočec-Gajs i njegov partner Pljukavec-Cuco. Prvobitno je Tufna u sredini imala četiri povezana separea, a neki su ih nazivali i “Kruna”. Na zidovima iznad njih bile su prave "tufne" - od tuda i naziv kluba. Tufna je prvo i zamišljena kao klub-kafić u kojemu se glazba pušta “uživo”. Namjerno se odstupilo od dotadašnjeg modela klasičnih diskoklubova koji su uglavnom imali samo četiri gola zida. U toj prvoj varijanti na kraju šanka, svakako ne u prvom planu, bio je smješten DJ. Prvi koji je u Tufni "puštao" glazbu bio je Nikola Gazdik Čvarak.

- Moja je uloga bila pratiti kako publika diše, koja publika dolazi, animirati ih na ples, dakako i na posjet šanku - prisjeća se Gazdik.

Ali već nakon tri mjeseca morao je napustiti ovo mjesto - stigao je poziva za JNA! Poslije povratku nije se više vraćao u ulogu DJ-a, ali je instalirao cjelokupnu opremu razglasa i održavao je sve do posljednjih dana. Što znači da je Gazdik zapravo bio dobri duh Tufne!

Poslije njega za gramafone uskače Zlatan Štimac Štiki, potom i Tihomir Dundović - Tac.

- Glazba se puštala s dva gramofona, a od ozvučenja imali smo danas nepojmljiva dva zvučnika, samo s po 100 vata snage. U Tufni su tako svoju glazbenu premijeru imali Idoli, Eurythmics, Duran Duran, FGTH... Program se zaključivao instrumentalom Eroc Wolkenreise - prisjeća se Tac.

Da je Tufna radila svaki dan, to se danas doima nevjerojatno. No radno vrijeme, bar ono službeno", bilo je od 20 do 23 sata. Naplaćivao se ulazak, na šanku se, pokraj osječkog piva ispijao i štok, vekija i posebice votka Moskva... Vrijeme je to u kojemu je i Ballantine's postao uobičajena šankovska ponuda.Druga zakupnica je bila Ida Bojčić, a nakon nje, 1984. godine u posao s klubom ulaze Damir Harangozo Guzo i Zoran Drakulić Roko. Za njihova mandata dogodio se procvat Tufne i to je bilo “zlatno” vrijeme” kluba.

- Prethodnih sam godina u Tufni radio kao redar, a onda nakon povratka iz “vojske” ušao sam i u zakup. Cijenim kako je Tufna bila prepoznata kao gradski klub, s urbanom glazbom uz koju su se naročito dobro osjećale djevojke - prisjeća se Guzo, uz razmišljanje kako je "uobičajeni" raspon starosti gostiju bio između 17 i 25 godina.

Tih godina pristupilo se i renoviranju Tufne, tzv. Kruna sa separeima je uklonjena, a sredina Tufne je pretvorena u plesni podij. DJ pult je također bio izmješten - dobio je zasebnu poziciju. U uređenje je bio angažiran tada sveprisutni osječki arhitekt Dragan Mitevski. I snimka koja se pojavljuje upravo je iz tog razdoblja Tufne. Snimatelj je bio izvjesni Dragan, a VHS-ica je sve donedavno bila negdje u Harangozinim ladicama. Potom ju je ovaj ustupio Radanu.

Neosporno je da svatko tko je bar jednom kročio nogom u tamu Tufne ima svoje sjećanje na ovaj klub. A ne može se poreći kako je to bilo vrijeme u kojemu su poneki ondje “dobili batina” jer su krivo pogledali nečiju djevojku, oni gadljivi će se prisjeti “smrdljivih” toaleta, mnogi su ondje doživjeli svoja prva pijanstva i otrežnjenja... Kako je Tufnina unutrašnjost oduvijek bila mala, još od prvih dana bilo je “in” stajati vani, na otvorenom, ispred kluba. U Tufni su se tih godina znali održavati i koncerti, primjerice "Neki to vole vruće" imali su ondje koncert, a svoje prve nastupe imali su tu i neki osječki bendovi.

Bilo bi grešno ne spomenuti i konobarsku ekipu, jer i oni su nosili svoj dio slave. Svjesni da su mnoge zaboravili, nabrajaju nam Vladu Plutona, Rekca, Čirovića, Ćiru, Lauca...

Poprilično živo bilo je i na mjestu DJ-eva. I Damir Marketić je u dva navrata bio “šef od glazbe”.

- Najviše smo radili s vinilnim singlicama od 7 incha, a kasnije, dolaskom italo-disca postali su popularni i maxi singlovi.

Dosta su se koristile i nezaobilazne kasete. Zvuk u Tufni je bio glasan, ali kvalitetom skroman. A hitova je 80-ih bilo mnogo, od glazbenih stilova, osim komercijalnih pjesama s vrhova top-lista, osim italo-disca i new-wavea, puštao se i synth-pop, pop-metal, breakdance, high-energy. Imali smo i prve rap hitove, a krajem 80-ih stigao nam je i house zvuk - prisjeća se Damba.

Lista Dambinih kolega je poduža, no opet se ograđujemo što smo vjerojatno nekoga nenamjerno ispustili u ovoj priči. Uz već spomenute poznate face, važne uloge u Tufni imali i Josip Svalina, Vlado Skorup, Goran Horvatić Curica, Ante Hrgović... Jedna od vizualno najatraktivnijih glazbenih epizoda u Tufni je bila Bowieva “Cat People”, pjesma na čiji se početak gasilo svjetlo, a efekt magle dočaravao se parom iz cafe aparata. Bilo je to i doba domaćeg Novog vala, ali i nezaobilaznog Bijelog dugmeta...

Harangozo je iz zakupa izišao potkraj 80-ih, pa su novi zakupci postali Šimunovski i Škaro. Poslije Domovinskog rata priča oko zakupaca se zapetljava, jedno vrijeme je to bio Ante Hrgović, pa potom Darko Dakić. Negdje '94. ili '95. godine, pod nerazjašnjenim okolnosti, u Tufni je izbio požar. No, opožarena Tufna kasnije ipak biva obnovljena, a to vrijeme se veže uz Zrinka Takača Kamenog i Mladena Pušića, naposljetku i Ivana Raguža. Tufna tada ponovo doživljava drugu mladost, ovaj put lumpovalo se i plesalo cijele noći. Preko Raguža, koji je tada bio suvlasnik građevinske tvrtke Osijek-Koteks, ova nekretnina ostaje u njezinom vlasništvu...

Sve u svemu, stare Tufne više nema, ali sjećanja nisu ugašena. Naprotiv, vrlo su živa i danas, između ostalog zahvaljujući i gorespomenutim VHS snimkama. U cijeloj priči nismo spomenuli susjedstvo u Našičkoj ulici, koje je sve vrijeme stoički podnosilo zulum noćnog života. Ono je vjerojatno jedino koje nije voljelo Tufnu...