Kada Osječanke i Osječani vide da netko vozi bicikl u neobičnom ležećem položaju, više ne moraju ni gledati: znaju da je posrijedi osebujni osječki biciklist (i roler) Damir Mihalička.

- Dobro, nije baš uvijek tako. Ležeće bicikle u Osijeku voze još i Dražen Vezmarović Vezma, koji i meni izrađuje takve bicikle, i Perkov, moj prijatelj, kojeg sam nagovorio na to. Možda još netko, ali ne znam - kaže sa smiješkom Mihalička, zaposlen u županijskom Zavodu za informatiku. Naglašava da pedale okreće još od 4. godine života, ali su, među prijevoznim sredstvima s kotačima njemu prva ljubav – koturaljke. - Po Osijeku sam u prvom redu bio prepoznatljiv po vožnji na rolama. No, kad sam zeznuo nogu na skijanju, morao sam se oporaviti. Noga je sad puno bolje, ali mi još uvijek ne dopušta da 5 - 6 sati nosim pancerice, pa sam morao malo smanjiti rolanje. Međutim, bicikl mi je uvijek imao veliku manu. On mi je O.K. za ove kratke rute, ali nakon sat vremena sve te boli, kao da si utovarao ugljen... Na rolama te nešto boli samo ako padneš. Onda sam slučajno nabasao na ležeće bicikle koji nemaju mane ni sjedećih bicikala ni rola – ne mora ti noga biti u pancerici, a kad odeš na kavu u Vinkovce, ništa te jako ne boli - objašnjava Damir, dodajući uz smijeh kako "nekada vozi i auto, ali samo kad mora ići u trgovinu po brašno, šećer, ulje i mast."

- Lani sam išao ležećim biciklom u Županju na punkerski festival, a i u Pečuh, kada je Hrvatske ulazila u Europsku uniju, zatim u Mohač i Sombor, i ništa me nije boljelo. Malo je problem jedino kada ga voziš na uzbrdici, ali na sve se čovjek navikne... Mnogi misle da je ovaj položaj nezgodan za vožnju, ali je zapravo super. Dapače, rupu vidiš nekoliko metara ispred sebe, imaš i naslon za glavu, nema bolova ni u vratu, ni u rukama, u kralježnici, u nogama, u dupetu, nigdje. Za kondiciju je isto, zato bih svima preporučio ležeći bicikl - poziva Mihalička.