Držanje kućnih ljubimaca u zgradama još nije u cijelosti regulirano, pa to hoće li biti trzavica među suvlasnicima zgrada zbog psa, mačke ili kanarinca prije svega ovisi o dobroj volji, dobrosusjedskim odnosima i toleranciji, saznajemo od Vladimira Stanića, predsjednik Udruženja stanara.

Potvrdio nam je Stanić i da trzavica ne manjka, a nezadovoljstvo stanara zbog susjeda koji imaju kućnog ljubimca nekada je opravdano, ali vrlo često prelazi granicu dobrog ukusa i tolerancije potrebne za suživot u stambenoj zgradi.

- Moja susjeda u malom stanu drži ne jednog, ne dva, nego tri velika psa koje uopće ne može kontrolirati. Oni nju vode u šetnju, a ne ona njih, u zgradi laju i cvile, dlake lete posvuda i mislim da, jednostavno, nije dobro toliko pasa držati u tridesetak kvadrata. Za te pse ne plaća ni dodatne režije, iako tri velika psa sigurno potroše mnogo vode - žali se stanar iz samog središta grada.

Upravo zajedničke režije česta su tema rasprava između vlasnika kućnih ljubimaca i ostalih susjeda, a iz Udruženja stanara kažu da ima i situacija koje odlaze u totalni apsurd.

- U jednoj je zgradi žena tražila da njezin susjed, koji ima kanarinca, plaća punu cijenu za još jednog člana kućanstva za zajedničku vodu. Tražiti takvo što zbog jednog kanarinca apsolutno nije korektno. Kada govorimo o psima, u nekim se zgradama za njih ne plaća ništa za vodu, u nekima naplaćuju za pola člana, a u nekima za jednog člana - objašnjava Stanić, te dodaje kako je Udruženje prije nekoliko godina predstavilo model kućnog reda koji dopušta držanje kućnih ljubimaca, ali uz određene uvjete.

No, svaka zgrada može donijeti svoj kućni red koji mogu izglasati stanari, ali malo toga se može učiniti u pitanju onih koji kućni red ne poštuju. Pozivi policiji ili veterinarskoj inspekciji nisu rijetkost, ali navedene službe nemaju previše mogućnosti reagiranja pa susjedske trzavice završavaju čak i na sudu.

- Sitne nesuglasice mogu se pretvoriti u velike međususjedske probleme, a sve zato što nam nedostaje kulture, razumijevanja i ljudskosti - zaključuje Stanić. I. Sekol