Divlji mažuran, mravinac, origanj, origan, vranilovka i vranilova trava, druga su imena za ovu biljku, koja ime dobiva po grčkoj riječi "oros" što u prijevodu znači planina, i "ganos" što znači sreća.

Podrijetlom je iz južnih krajeva Europe, a danas najviše korišteni začin Italije, Amerike i Meksika. Sveta Hildegarda preporučuje liječenje s origanom prije svega onima s oboljenjima kože i to psorijaze i nadraženosti kože. Origano je biljka planeta Merkur.

Origano naraste do 60 cm visine. Stabljika je uspravna pri dnu malo polegnuta s listovima koji su jajasti i šiljati. Cvjetovi su grimiznocrveni ili svijetloružičasti, složeni u četveroredne klasiće koji zajedno tvore metličaste cvatove. Origano koji ima bijele cvjetove nije ljekovit.

Vrijeme cvatnje mu je od lipnja do srpnja. Miris biljke je ugodno aromatičan, a okus pikantan. Raste na obroncima brda, livadama, uz grmove, šikare, na šumskim čistinama, itd.

Za branje i preradu koristi se list, vršci s cvjetovima i listovima, a stabljika nije ljekovita. Sušimo na toplom i prozračnom mjestu u hladu. Osušenu biljku pospremimo u dobru hermetičku ambalažu.

Zapadna pučka medicina rabi origano kao: antiasmatik, antibakterik, adstrigent, antihelmetik, antispazmodik, antiinflamatorik, antidijaroik, diuretik, dijaforetik, ekspektorant, emenagog, karminativ, metabolik, stimulans, tonik, za liječenje bronhitisa, bolesti kože, bolesti živaca, crijevnog katara, crijevnih komplikacija, ekcema, grla, grčeva, grčeva mišića, hripavca, krvarenja, kašlja, komplikacije želuca, lošeg teka - te kod neredovitih mjesečnica, nametnika i parazita u crijevima, osipa kože koji svrbi, poremećaja metabolizma, reume, raznih porezotina, svrbeža, upale jednjaka, upale usta, zubobolje i želučanog katara. Rabi se za kupke, za ispiranje grla, za smanjivanje seksualnih želja, za obloge, za stavljanje kompresa, izazivanje znojenja, itd. U kuhinji se koristi kao začin za razna jela, u kozmetici za njegu kože lica, u kućanstvu protiv moljaca, te za aromaterapiju.

U receptima pučke medicine origano je poznat pod imenom "mravinac ili vranilova trava" kao i divlji mažuran. Moje opredjeljenje za naziv "origano", nastalo je zbog praktičkih razloga jer smatram da je pod imenom origano mnogo poznatiji, isključivo kao začin.

Začini su najpoznatije preventivno sredstvo pomoću kojeg možemo direktno jačati naš imunosustav kao i rad cjelokupnog metabolizma, a da je to tako pogledajmo u nekoliko primjera što unosimo u organizam ako začinimo jelo origanom:

Sastojci origana alpha - humulene imaju antitumorsko djelovanje,

delta - kadinene imaju protudjelovanje za nastanak akni te stimuliraju proizvodnju testosterona, ursolična kiselina djeluje kao anti HIV tvar, djeluje i protiv artritisa, tumora, dijabetesa, trovanja jetre, protiv upalnih stanja, prevelikog izlučivanja histamina, kao antišok, protiv mutacije stanica, protiv virusa, u prevenciji karcinoma, itd.

Svježi sok biljke liječi tegobe uha i to gluhoće kao i bolova uha od prevelike buke. Origano u obliku praška ili svježeg lista može pridonijeti poboljšanju problema vezanih uz bolest, a svakako da redovitom primjenom čajnih napitaka i kupki možemo znatnije utjecati na sam tok oboljenja. Od origana se izrađuje mast za reumatičare koja je dosta tražena, kao i kod raznih glavobolja i migrena. Eterično ulje origana dobiva se vodenom destilacijom, ulje je svijetložute boje, rabi se samo za vanjsku uporabu i to za masažu ( reumatski bolovi, mišićni bolovi, glavobolje, upalni procesi, za relaksaciju), kao biljne kupke kod kožnih bolesti, za relaksaciju i kod neuroza, kao komprese ( kod raznih mišićnih i reumatskih bolova, upalnih procesa, prehlade, kašlja), za inhalacije kod prehlada, začepljenja nosa i bronhitisa.

Origano ne bi smjele uzimati žene u drugom stanju u bilo kojem obliku, čak ni u uljima za masažu. Jetra u malim količinama kao začin izvrsno podnosi origano ali u učestalosti uporabe i u velikoj količini, to nije slučaj.