ĐAKOVO – Kad kihne PIK, cijela Đakovština imat će gripu, slikovito se za postojanja PIK-a Đakovo isticala njegova važnost, jer je nakon IPK Osijek i Belja, bio naš treći poljoprivredni kombinat. Krajem 2009. tako je i bilo; istina, nije “kihnuo” PIK nego krahirala njegova pravna sljednica Đakovština d.d., s više od 500 radnika najveći gospodarski subjekt u ovom kraju, čijom je propašću na vidjelo “iscurila” afera “nestalo žito”. Zatalasan je tada veliki socijalni val koji bi bio i mnogo veći da najveći dio imovine tvrtke 2011. nije kupilo osječko Žito, čime je osigurana budućnost za oko 150 radnika.

Sažetak je ovo puta PIK Đakovo-Đakovština-Žito, dugog (više od) 50 godina, a kojim su prohujala “pikovska” i “antikombinatska” vremena, razni režimi, oblici vlasništva, … Iako pod imenom PIK Đakovo postoji od 1964., njegovi, kao i (pra)počeci PIK-ova uopće vezuju se još uz 1945. i osnutak tadašnjeg zemaljskog poljoprivrednog dobra (ZPD) i oduzimanje zemlje vlasnicima.

- Samo na osječkom i đakovačkom području oduzeto je 123.105, ha što je bila 1/3 oduzete zemlje u cijeloj NR Hrvatskoj, prisjeća se bivši pikovac koji je obnašao i dužnost komercijalnog direktora, umirovljeni dr. sc. Zvonko Benašić. Nova vlast nije se snalazila u poljodjelstvu, oduzeta zemlja bila je bez infrastrukture… te se ZPD-ovi preoblikuju u RPD-ove – republička poljoprivredna dobra, no ni ona ne daju željeni efekt.

- Prvog siječnja 1951. osnovano je Poljoprivredno dobro Đakovo i već sredinom godine ima 700 radnika. Iako su prinosi na poljima bolji, gomilali su se gubici - prisjeća se Benašić.

PD Đakovo 1959. preimenovano je u poljoprivredni kombinat. – Kreće vrijeme njegove integracije s prerađivačkom industrijom te 1964. nastaje PIK Đakovo. Bio je kičma gospodarstva ovoga kraja, ali i života uopće - prisjeća se Benašić.

A, onda su '90-ih, zapuhali “antipikovski”, privatizacijski vjetrovi, ti su oblici nazvani mastodontima, pa PIK Đakovo 1997. nestaje sa scene.

– PIK je tada podijeljen na 14 novi poduzeća. Đakovština je bila pravni sljednik, podijeljena na profitne centre - kaže bivši pravnik jednako tako bivše Đakovštine Željko Rupčić. Zbog nelikvidnosti, dugotrajne blokade s 220 milijuna kuna Đakovština krahira krajem 2009. s oko 600 milijuna kuna nepodmirenih obveza. S njenim “curenjem” u propast, “curi” i afera “nestalo žito” iz silosa. Otkriven je nestanak 23.000 tona uroda; Đakovština 2010. odlazi u stečaj, dio uprave u pritvor, velik dio radnika na burzu, a u zakup ulazi Žito koji kupuje i gro imovine za oko 160 milijuna kn.

Tenu kupuje zagrebački Pan Pek, Stanicu za tehnički pregled Euro Daus Split, dio nekretnina đakovački Gerok… Danas se ime Đakovštine jedino spominje u sudskim sporovima zbog nestalog žita gdje se šest osoba tereti. Danas tri godine kasnije, Žito se u svojim đakovačkim pogonima priprema za otkup pšenice.

– Do sada se radilo na tehnološkom unapređivanju (u vrijednosti 25 mil.kn). Realno, Đakovština je propadala zadnjih 10 godina. Investiranjem u pogone lani smo došli na razinu količina koje je radila Đakovština, no ove godine bilježimo rast; očekujemo 10-20 % više nego je radila tvrtka prije nas. No, u konačnici sve ovisi o žetvi - kaže voditelj đakovačkog pogona Žita Josip Bičvić.

Sa zadovoljstvom ističe da je nakon “događanja Đakovštine” napokon vraćeno povjerenje ljudi, tržišta, partnera. Na razini godine ovdje je zaposleno oko 120, a u sezoni i do 160 ljudi. – Silos i 2 mlina, pšenični i kukuruzni, rade punim kapacitetom – 30.000 t meljave kukuruza godišnje, odnosno 50-ak tisuća t meljave pšenice godišnje, kaže Bičvić, dodajući da punim kapacitetom radi i sjemenarstvo, radeći sve sjemenske žitarice.