Objavljeno 27. ožujka, 2013.
Građevina je ponuđena za 850.000 eura
BILJE - Godine prolaze, a nekada kultni baranjski restorani, poznati diljem bivše države, nikako da budu obnovljeni i eventualno vrate staru slavu. I ne samo to. Sve je više onih koji zatvaraju vrata, kao što je to posljednja učinila darđanska Košuta.
Najvjerojatnije zbog blizine Osijeka, najviše je restorana bilo u okolici Bilja. Stariji se sigurno sa sjetom sjećaju legendarne Čingli-lingi čarde, ništa manje poznatijih Baranjskih noći, ili Turskog mosta, primjerice. Odlazeći korak dalje, uz već spomenutu Košutu, tu je još i nekadašnji Uranak (nakon Domovinskog rata preimenovan u Jeger čardu), Vrška na ulazu u Beli Manastir iz smjera Osijeka, ali i mnoge druge manje gostionice uz koje mnoge njihove goste vežu samo lijepe uspomene. Senzacionalno je prije sedam-osam godina odjeknula vijest da je spreman projekt za revitalizaciju “Čingoša”, ali na mjestu nekadašnjeg restorana još su uvijek samo trava i šumarak. Kako saznajemo, “plac” je promijenio vlasnika, a novi ima ne tako male planove, koje će nam uskoro otkriti.
Nešto se, nakon povratka u Baranju, počelo događati s objektom bivših Baranjskih noći. Niknula je tamo poveća građevina, ali na njoj već dugo piše da je na prodaju. Njezin je investitor tvrtka Baranjske noći d.o.o., koja je nakon ishođenja pravomoćne građevinske dozvole vlastitim sredstvima sagradila hotel s tri zvjezdice, u roch-bau izvedbi. Površina mu je približno 1.500 četvornih metara, a kapacitet 60 soba. Početkom recesije odlučili su pričekati s dovršetkom te ga, ubrzo potom, ponudili za 850.000 eura (u cijeni je i 16.000 četvornih metara građevinskog zemljišta).
- Za ishođenje dviju pravomoćnih građevinskih dozvola bilo je potrebno čekati pet godina, što je neprihvatljivo. Takvim birokratskim kočnicama, učestalim izmjenama zakona, visokim cijenama komunalnih i vodnih doprinosa te sličnim nametima povećavaju se ionako veliki troškovi koji opterećuju projekt u samom početku i sputavaju brzu realizaciju poduzetničke ideje - upozorava i predsjednik Uprave Baranjskih noći d.o.o., Eugen Boczka.
Naglašava kako je najteži posao u skladu sa zakonskom regulativom odrađen, čime je otvoren put za dovršetak hotela, uz realna sredstva i bez ikakvih prepreka. Dodaje kako su vrlo realni izgledi da se uključi strani investitor, što je hrvatska realnost. Na žalost.
Ivica GETTO
Još jedan hotel Baranji potreban
Dio turističke struke tvrdi kako svi realni pokazatelji govore o potrebi za hotelom na ovom području, budući da Kopački rit godišnje bilježi više od 30.000 posjetitelja, a tu su i poznato tikveško lovište, svjetska ribolovna staza na staroj Dravi i, dakako, baranjske vinske ceste. Osim toga, kontinentalni turizam nema sezonskog i izvansezonskog dijela, za razliku od onog morskog.
U čekanju “Čingoša”
Pretposljednji vlasnik placa Čingli-lingi čarde, Krešimir Flatscher, imao je sjajan projekt revitalizacije priče oko “Čingoša”. Zamislio ga je kao vjernu, autohtonu, a istovremeno i modernu repliku starog restorana, u što je planirao uložiti dva milijuna eura. Međutim, sve je stalo na odličnoj izvedbi nacrta budućeg restorana, a krajem 2007. godine na internetu je osvanuo oglas o prodaji cijelog projekta. “I danas mislim da je projekt bio odličan. Čingi-lingi čarda je sigurno potrebna, ali tako ne misli banka”, sa žaljenjem je za naš list tada istaknuo Flatscher, konstatiravši kako vremena očito nisu pogodna za slične projekte.
Površina hotela je približno 1.500 četvornih metara, a kapacitet
60
soba