Na hrvatskim prostorima ne tako dobro prihvaćeni Citroënov mali monovolumen C3 Picasso ovih je dana, nakon snažnijeg redizajna, krenuo u svoj novi pokušaj.

Iako je osnovni "kroj" karoserije ostao nepromijenjen, maska automobila je značajnije modernizirana. Postala je izražajnijom i dopadljivijom, te će se zbog toga sasvim sigurno svidjeti znatno većem broju potencijalnih kupaca. I unutrašnjost je osvježena, mada moramo istaknuti da je i u prethodnoj verziji bila vrlo funkcionalna i moderno oblikovana.

Motor koji je pokretao testni primjerak bio je odlični dizelaš snage 92 KS. Sasvim dovoljno za golemu većinu zadataka koji se prije svega postavljaju pred jedan ovakav automobil. Za jurnjavu autocestom baš i ne, no to je ipak druga zona djelovanja malog Picassa.

Potrošnja na otvorenoj cesti nije nužno veća od pet litara na stotinu kilometara, gradska vožnja to značajnije podiže (za tridesetak posto), a o potrošnji na autocesti, prijeđe li se brzina od 120 km/h, može se govoriti na više razina, no u svakom slučaju terba pripaziti, jer se vrlo lako "odleti" i iznad osam litara.

C3 Picasso posebno se ponosi s prtljažnikom. Uostalom, to mu je i jedna od najvažnjih zadaća. Osnovni volumen mu je 385 litara, no već jednostavnim kliznim pomicanjem stražnje klupe dolazi se do 500 litara. To je posebno praktično za mlade obitelji, jer se u verziji s prijevozom djeteta u vlastitoj sjedalici taj volumen može dobiti bez da se uskrati ma u kojem smislu male putnike na stražnjoj klupi. Kada se stražnja klupa u cjelosti eliminira, dolazi se do 1.506 litara. No, to nije sve. C3 Picasso može se pohvaliti i mogućnošću prijevoza predmeta ukupne dužine od 2,41 metar, po čemu mu nitko u klasi nije ravan.

Ono što nam se iskazalo kao mana bio je ponajprije izostanak šestog stupnja prijenosa. Taj je manjak posebno evidentan na autocesti, a čini nam se da je s njime direktno povezan i problem izraženije buke na visokim okretajima. Naravno, buku povećava i oblik karoserije, kao i moguća slabija izolacija, no 6. bi "brzina" ipak omogućila više brzine pod nižim okretajima, te bi tako direktno utjecala na buku.

Cijena C3 Picassa u najvišoj razini opreme nešto je manja od 117 tisuća kuna. Od dodatne opreme imao je metalik boju, čija je cijena 3.800 kuna, kožu i posebne tkanine (3.900), ESP (4.000), kameru za vožnju unatrag i navigaciju (7.500), te paket "black" - 3.800 kuna. Teško čak i zbrojiti, a kad se dođe do 139.900 kuna može se samo zaključiti - previše. Nebitno, jer odličan se mali Picasso može složiti i za mnogo manje.

Redizajnirani Picasso dopadljiviji je od prethodnika, naglašene funkcionalnosti, u višim paketima opreme razrađene do najsitnijeg detalja, no zbog svog "konzervativnijeg” izgleda, posebice kad je Citroën u pitanju, a od kojeg se traži "razigranost", pa i cijene koja je, bez obzira na to što je riječ o dizelskom agregatu, na gornjoj granici "izdržljivosti" za ovakve automobile.