Kamo NK Osijek u posljednje vrijeme transferira svoje igrače? Zanimljivo pitanje koje nudi isti takav odgovor. Do prije desetak godina transferi Osijekovih igrača na zapadno tržište bili su pravilo, a danas su postali čista iznimka.

Osječanima se sve više otvaraju vrata “istočno od raja”. Prodiru Slavonci sve dublje na Daleki istok, pa ih danas ima po Maleziji, Australiji, Kazahstanu, Gruziji, Azerbajdžanu. U Zapadnoj Europi je tek Tomislav Mikulić, koji se već godinama drži Belgije, Danijel Pranjić, koji je prošlo ljeto Bayern zamijenio lisabonskim Sportingom te Ivan Kardum pričuvni vratar bečke Austrije. U Europskoj uniji su donedavno bili Mario Galinović i Mario Mijatović, obojica su naime igrala u Grčkoj.

Sredinom i krajem 90-ih godina prošlog stoljeća transferi Osijekovih igrača u “lige petice” bili su prirodna stvar. Pohod osječkih igrača na zapadne lige krenuo je s Robertom Špeharom 1995. koji je iz Osijeka otišao u belgijski Brugge, gdje se proslavio, što mu je poslije otvorilo vrata Monaca. Godinu poslije Igor Pamić iz Gradskog vrta je otišao u francuski Sochaux, a Miroslav Bičanić u bundesligaša Duisburg. Nakon uspješnog nastupa Hrvatske na SP-u 1998. godine, čiji je bio član, transfer u lisabonski Sporting ostvario je Petar Krpan. Ipak, najbolji posao u tom razdoblju napravljen je u zimu 2000. godine, kada su tada golobradi Jurica Vranješ i Marko Babić transferirani u Bayer iz Leverkusena. Do danas je to ostao najbolji poslijeratni posao osječkog prvoligaša. U zimu 2001. godine u Njemačku se otisnuo i Nenad Bjelica nakon što je Osijek predvodio do jesenske titule i odličnih europskih nastupa u nezaboravnoj jeseni 2000. godine. Bjelica je otišao u Kaiserslautern. U Bundesligu je 2005. godine također kao tinejdžer otišao i Josip Tadić, a posljednji transfer takve vrste napravljen je s Domagojem Vidom u ljeto 2010. godine također u Bayer iz Leverkusena.

No i Vida je nedavno krenuo na Istok. Iz zagrebačkog otisnuo se u kijevski Dinamo. Danas se i ostalim Osijekovim igračima otvaraju nova tržišta. Najčešće su ona na istoku Europe ili zemaljske kugle. Dosad je najistočnije otišao Stjepan Jukić, koji je u zimu 2008. godine potegnuo čak do Japana gdje je igrao za Hiroshimu. Isprobao je Juka i Kinu (do ovoga ljeta tamo je bio i Josip Milardović, nap.a), pa možemo reći da je on najveći avanturist koji je ponikao u Gradskom vrtu. Tu možemo pridodati još Darka Čordaša i Tomislava Viševića, koji su također prošli mnogo slikovitih kutaka našeg planeta. Jedan od boljih poslova u posljednje vrijeme bili su i transferi, također u zimu 2008. godine, Marka Dinjara i Davida Juniora Lopesa u ruski Terek iz Groznog. Obojica su, doduše, brzo otišli otamo, ali su se skrasili na drugim mjestima. Dinjar u obližnjem mađarskom Györu, gdje je jedno vrijeme dijelio dobro i zlo s još dva Osječanina Valentinom Babićem i Vedranom Nikšićem, a David Lopes je izabrao mnogo glamuroznije odredište - ni manje ni više već Los Angeles i tamošnje Galaxye, gdje je svlačionicu dijelio s Davidom Beckhamom. Utabavanje “istočnih puteva” pomogao je i Josip Knežević u zimu 2010. potpisavši za Amkar iz Perma. “Joka” je i danas član tog kluba, a ovu je jesen vrlo uspješno odradio na posudbi u kazahstanskom Kairatu Almaty. U tom okruženju su i Marin Skender (Gruzija), Aleksandar Šolić (Azerbajdžan), a donedavno je na europskom istoku bio Josip Barišić, koji je igrao za ukrajinsku Olexandriju. Najdalje u ovom trenutku su Karlo Primorac i Goran Perak, koji zarađuju čak u Malesiji i “ptica selica” Josip Tadić, koji je stigao do Australije. Goran Ljubojević nakon Belgije, Švicarske, pa povratka u Gradski vrt i epizode u Rumunjskoj, završio je u Iranu, gdje nije prvi osječki nogometaš. Današnji igrač Splita Aljoša Vojnović bio je član iranskog Kermana, kojem je trener tada bio Ćiro Blažević. Po svemu nabrojenom, očito je da je Osijek sve teže konkurentan u najjačim europskim ligama. Istina, situacija bi se mogla značajnije promijeniti ulaskom Hrvatske u Europsku uniju kada naši nogometaši tamo više neće biti stranci. Posljedice krize sigurno se osjete pa je nestao srednji sloj europskih klubova kojem su Osijekovi igrači bili zanimljivi. Ili ono što Osijek uspije proizvesti nije više konkurentno na europskom tržištu?