Regija
SEDMEROČLANA OBITELJ IZ DARDE DOKAZ JE KAKO SE NE TREBA PREDAVATI

Da bi prehranio djecu, Dinko ide u nadnice, glumi klauna...
Objavljeno 24. prosinca, 2012.
Glava obitelji među Darđanima je odmah prepoznat kao vrlo vrijedan čovjek

DARDA - U Dardu su, igrom slučaja, pročitavši jedan oglas, stigli prije četiri godine. Trbuhom za kruhom, u potrazi za boljim životom. Tražili su, točnije, povoljan smještaj. Tada još šesteročlana obitelj Štivić uselila se u trošnu, vlažnu kućicu, u darđanskoj Ilirskoj ulici. Ubrzo im se pridružio novi član obitelji, pa je kuća postala pretijesna. Osim toga, svoje je činila i vlaga. Glava obitelji, tridesetsedmogodišnji Dinko, među mještanima odmah prepoznat kao vrlo vrijedan čovjek, brzo se uklopio u novu sredinu, što je urodilo ponudom koju nije odbio. Općinki načelnik, Anto Vukoje ponudio mu je staru roditeljsku kuću u glavnoj darđanskoj Ulici svetog Ivana krstitelja, na broju 41.

- Odmah sam pristao. Koliko smo mogli, kuću smo obnovili i učinili je ugodnom za život - priča Dinko, okružen dječacima Leom (9) i Tinom (6) te curicama Teom (8), Lucijom (6) i Enom (3). Sedmi član obitelji je supruga Nurijeta (37), s kojom se upoznao u Slavonskom Brodu, odakle su krenuli u novi život. Nurijeta je u brak, kao “miraz”, donijela jedno dijete, Dinko je iz prvog braka imao troje djece, a najmlađa Ena je zajednička.

- U Slavonskom Brodu sam radio u Visokogradnji. Ozlijedio sam se na radu, pa mi ugovor na određeno vrijeme više nisu htjeli produžiti, iako sam molio da me zaposle bar kao noćnog čuvara. Dan danas traje sudski proces vezan uz odštetu - priča Dinko, ističući kako je u međuvremenu, kao sezonac, radio i na moru. Unatoč neimaštini, borio se za troje vlastite djece koja su bila smještena kod skrbnika u Novoj Gradišci. Trud je, u konačnici, bio nagrađen i djeca su pripala njemu. Kada je veći dio obitelji bio na okupu, valjalo se negdje skrasiti i ovdje počinje priča o dolasku u Dardu.

- Živimo od socijale, dječjeg doplatka i poneke nadnice. Sigurno je da bi nam trebalo više, ali što je, tu je - pričaju u glas Dinko i Nurijeta, ne žaleći se poput nekih njima sličnih. Dinko, čija je struka tapaciranje namještaja, ne preza ni od kakvog posla. U novom domu sve je sam obnovio, koliko je mogao, često odlazi u razne nadnice, a ponekad glumi i klauna na dječjim rođendanima. Volio bi, kaže, kada bi dobio stalan posao, ali je svjestan globalne krize i velikog broja nezaposlenih. Božić će, kaže, dočekati zajedno, u skučenoj, ali nadasve toploj, urednoj i ugodnoj prostoriji. Možda ne s prebogatom trpezom i mnoštvom darova, ali dostojno...

Ivica GETTO
Draga i topla obitelj

Jelena Kasabašić, socijalna radnica u belomanastirskom Centru za socijalnu skrb, ističe kako je riječ o iznimno dragoj i toploj obitelji. Govoreći o Dinku, kaže kako, svojim radom, čini maksimum da djeci i supruzi pruži što ugodniji život.

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike