Mnogi će reći kako u banci ne može nastati dobra priča. Može, jer tople ljudske priče ipak pričaju ljudi, a ne institucije, i to u Osijeku.

Nakon što je u utorak na šalteru banke obavila svoje poslove, starica je zavapila da joj nedostaje stotinu kuna. Pred drugim klijentima, ali i zaposlenicima banke, sva izbezumljena pokušavala je po torbi, novčaniku, džepovima... pronaći svojih sto kuna. Posve jasno, za ženu je to bio velik novac, bez kojega možda ne bi mogla platiti struju, telefon ili unucima kupiti dar za Božić.

I dok je zaštitar gospođi pomogao da sjedne u drugoj prostoriji, smiri se i pogleda detaljno svoje stvari te eventualno pronađe izgubljeni novac, zaposlenica banke požurila je napraviti obračun svoje blagajne kako bi utvrdila da nije slučajno pogriješila pri brojenju novca nesretnoj ženi. Za to vrijeme baki je prišao mladić, pružio joj novčanicu od 200 kuna i kazao: “Bako, evo, sretan vam Božić.” I dok je baka shvatila što joj se dogodilo, mladić je nestao. “Ljudi, jeste li vidjeli tog čovjeka? Dao mi je 200 kuna i otišao. Pa nisam mu ni zahvalila”, glasno je gospođa pitala druge građane koji su čekali na red u banci govoreći kako nikako nije željela da njezin problem s novcem izgleda kao da prosi. Uzalud, dobročinitelj je, baš kakvi oni i trebaju biti, jednostavno nestao. A ubrzo nakon toga blagajnica za šalterom utvrdila je kako je baka doista oštećena pri isplati novca. “Sva sreća, gospođo, da ste to primijetili, jer bih na kraju radnog dana u problemima bila i ja”, objasnila je zaposlenica banke ispričavši se za pogrešku.

Je li baka iz banke na kraju izišla smirena i sretna ili s povišenim tlakom i uznemirena zbog svega što joj se dogodilo, ne znamo. Priča je, srećom, kako i priliči danima uoči Božića, bila sretno okončana. Ne znamo tko je bio tajnoviti “Djed Mraz”, baš kao ni gospođa kojoj je pomogao. Jasno je tek da se dobro osjećao što je pomogao onome kome je pomoć potrebna i da će biti bar malo sretniji čovjek kada se prepozna u ovoj priči. I.Mikulić