Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić napokon se oglasio nakon izbijanja afere prisluškivanja te je demantirao navode Olivera Grbića i Tomislava Karamarka, koji su tvrdili kako je DORH naložio praćenje novinara.

- Uskok i nadležna državna odvjetništva uvijek su tražili da se istraže sudionici postupka vezanog uz curenje informacija. Dakle sudionici postupka koji su službene osobe. U dosadašnjem tijeku postupanja državni odvjetnici su ispitivali novinare u svojstvu svjedoka. Prema tome ni jedan nalog nije izdan da se rade izlisti bilo kojeg novinara ili bilo koji drugi nalog koji je vezan uz curenje informacija - kazao je Bajić, pohvalivši namjeru ministra unutarnjih poslova Ranka Ostojića da Unutarnja kontrola do kraja ispita što se doista događalo prošle godine pred izbore.

- Potpuno se slažem s ministrom unutarnjih poslova koji je naložio unutarnju kontrolu o tom pitanju. Imam potpuno povjerenje u rad Unutarnje kontrole i policije i siguran sam da će oni dati najbolji rezultat - ustvrdio je Bajić. O navodima da je i on sam bio metom policijskog postupanja nije želio govoriti puno. Tek je i dalje pozivao da se pričeka kraj istrage. “O tome ne bih želio govoriti niti nagađati jer prije svega trebam doznati o čemu je bilo riječ. Treba najprije utvrditi jesu li uopće poduzimane neke mjere, a ako jesu, koje su to bile mjere i jesu li bile zakonite. U konačnici će Unutarnja kontrola biti ta koja će dati odgovore na sva ta pitanja pa ćemo poslije odlučiti što dalje”, rekao je Bajić.

Bajić je ovim svojim prvim javnim istupom od izbijanja afere razbio opravdanje tadašnjih čelnika policije kako je za praćenje novinara i izlistavanje njihovih telefonskih poziva odgovoran nalog policije. Što nije nikakvo čudo, s obzirom na to da je više pravnih stručnjaka ustvrdilo kako novinari i ne mogu biti metom obrade za to kazneno djelo. Naime, odavanja službene tajne mogu počiniti samo službene osobe, a ne novinari.

U međuvremenu se u pravosudnim krugovima pojavila teza kako su novinari bili nadzirani da bi se "probilo" unutar istrage Fimi media. Prema tim tezama, vrh HDZ-a nije znao što se sve radi u Uskoku u sklopu istrage oko Fimi medije. Stoga se krenulo u nadzor novinara neposredno, a posredno i samog Bajićevog aparata. Samo zbog potrebe da se dozna dokle je istraga stigla.

Naš sugovornik iz obavještajnih krugova tvrdi kako uopće nije čudno da su novinari nadzirani. “To je bila praksa, široko shvaćati zakonske ovlasti kako bi se obavili neki poslovi. Pri tome, u policiji su nerijetko koristili mogućnosti da iskoriste postupanja za svoje potrebe, bilo privatne, bilo poslovne, bilo političke. Stoga i ne čudi da nitko nije zamjećivao kako iz jedne od elitnih policijskih postrojbi cure podaci prema kriminalcima, kad je ionako svatko radio što ga volja”, kaže naš izvor. On čak smatra kako u samom policijskom postupanju nije bilo velike zle namjere, već su političke strukture iskoristile Ravnateljstvo policije za svoje sitne potrebe. “Grbić i njegovi ljudi radili su kako znaju. A čini se da ne znaju puno ako ne uključe špijunske metode. Pri tome nisu shvaćali da su postali politički instrument, no nemojmo se zavaravati. U tom je trenutku u policijskim strukturama bilo mnogo Karamarkovih 'pouzdanika', koji su znali kako se rade paraobavještajne akcije. Nemojmo se zavaravati, Grbiću unatoč, kojeg je preko Sanadera instalirao Robert Ježić, najosjetljivije poslove u policiji tih je dana obavljao Milijan Brkić, Karamarkov čovjek”, kaže obavještajac.