Iako su se mnoge vlade zaklinjale kako će racionalizirati državnu upravu i ukinuti bespotrebne i nekorisne državne agencije, urede i zavode u koje su se godinama smještali ljudi po stranačkim, rođačkim i drugim vezama, frapantan je podatak da nakon silnih napora kako prošle, tako i ove vlasti u zemlji s 4,2 milijuna stanovnika i danas postoji čak 62 agencije s 10-ak tisuća ljudi koji u najvećem broju slučajeva baš ništa ne rade, ali za njihove plaće porezni obveznici ipak godišnje izdvoje preko milijardu kuna.

Upravo onoliko koliko će koštati most preko rijeke Drave za koju je aktualna vlast još donedavno tvrdila da je preskup i da za njega nema novaca. A kako vidimo, ima ga, samo očito ne za općekorisne namjene.

Većina tih bizarnih državnih institucija, osim što ničemu ne služi, ima potpunu samostalnost u radu, što znači da ne podliježu zakonima koji reguliraju plaće državnih dužnosnika pa su si godinama uzimali za pravo isplaćivati kako su i koliko htjeli. U zadnje vrijeme, pod pritiskom javnosti, ta se bahatost primirila (do nekih sretnijih vremena), ali i dalje u tamo nekim zgradama po najrazličitijim dijelovima glavnog grada egzistiraju neki uredi na čijim pločama stoje smiješni natpisi koje ljudi uglavnom i ne primjećuju. A iza tih vrata sjede persone s lijepim apanažama (čak i za ovo recesijsko vrijeme) i broje dane od prvog do prvog. Imena i "djelatnosti" kojima se ti i takvi bave zapravo spadaju u rubriku vjerovali ili ne. Nakon svih racionalizacija i danas postoji primjerice Agencija za opremu pod tlakom (s tri ispostave), Agencija za prostore ugrožene eksplozivnom atmosferom, Agencija za istraživanje nesreća i ozbiljnih nezgoda zrakoplova, Hrvatska informacijsko-dokumentacijska referalna agencija, pa Agencija za savjetovanje bračnih parova koja zapošljava 107 ljudi i na čije se plaće godišnje potroši 18 milijuna kuna ili Agencija za javno i privatno partnerstvo koja ima 14 zaposlenih, a na njihove plaće država godišnje izdvoji tri milijuna kuna. I sve to za desetak obrađenih predmeta godišnje. Imamo mi i Agenciju za regulaciju tržišta željezničkih usluga koja bi imala smisla kada bi u Hrvatskoj postojalo tržište željezničkih usluga, ali mi imamo monopolista HŽ od kojeg nas ništa ne može zaštititi. Ta agencija godišnje potroši oko pet milijuna kuna i to na deset zaposlenih i raskošne urede u centru grada.

Isto tako potpuno je nejasno čemu služi jedan veliki vladin ured kao što je Središnji državni ured za upravu koji godišnje porezne obveznike košta petstotinjak milijuna kuna kad pored njega postoji i Ministarstvo uprave sa svim svojim službama koje zasigurno mogu odraditi poslove Ureda. Ili čemu služi Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova EU (s godišnjim proračunom od 47,5 milijuna kuna) kada svako ministarstvo unutar sebe ima bar jednu (a neke i više službi) koje se bave poslovima prilagodbe s EU-standardima i komunikacijom s europskim fondovima. Osim toga postoje još dvije državne agencije koje služe istoj svrsi - Središnja Agencija za financiranje i ugovaranje programa EU koja godišnje košta tridesetak milijuna kuna te Agencija za reviziju sustava provedbe programa EU za koju će porezni obveznici samo ove godine izdvojiti deset milijuna kuna. Ispada da se EU-om bavi desetak raznoraznih državnih institucija, a do sada smo uspjeli iz eurofondova uzeti čak 10 posto sredstava!!! A do kojeg je savršenstva dovedena birokracija u nas svjedoči i podatak da pored Državne geodetske uprave, Hrvatskog geodetskog instituta i Državnog zavoda za statistiku imamo još i Državni zavod za mjeriteljstvo (s proračunom od 20-ak milijuna kuna) i Hrvatski zavod za norme (10-ak milijuna).

U rubriku apsurdnosti naše državne uprave nedvojbeno spadaju Agencija za mobilnost i programe EU sa 17 zaposlenih (uz sve ostale u Hrvatskoj koji se bave istim poslom), zatim Hrvatska akreditacijska agencija koja svih 7,3 milijuna kuna troši na plaće zaposlenih ili Agencija za zaštitu osobnih podataka, Agencija za zaštitu okoliša (pored istog ministarstva), pa Agencija za posredovanje, Agencija za zaštitu tržišnog poslovanja, Agencija za vodne puteve, Hrvatska agencija za telekomunikacije, Hrvatska garancijska agencija itd., itd...Ako su točni podaci, onda trenutno država Hrvatska ima 184 agencije, instituta, zavoda, ureda... u kojima radi više od 21 tisuće ljudi i na godinu samo za plaće ode 2,6 milijardi kuna poreznih obveznika.

Koliko je poznato, nova Vlada nije samo sačuvala postojeću strukturu državnih parazita nego je primjerice osnovala i neke nove agencije poput Centra za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija koji se do sada nije iskazao u privlačenju investitora i pokretanju investicijskog ciklusa, što mu je primarna zadaća, ali će zauvijek ostati upamćeno da su njegovi čelnici prvo raspisali natječaj za nabavu pet luksuznih automobila jer ne mogu pratiti sve te silne investicije u četiri ili pet godina starim Audijima i BMW-ima. Zapravo, najtragičnije je što država još ni dandanas nema točne podatke koliko takvih agencija, ureda, zavoda i instituta je zaista na proračunu te koliko na njih bacamo novaca.