Granica depresije pomiče se sve niže, pa već i djeca u dobi od pet godina ulaze u medicinski tretman za liječenje depresivnih i anksioznih poremećaja - upozoravaju stručnjaci.

Razlozi porasta depresije među djecom i mladima, kako tvrde, su u sve većem stresu zbog nezaposlenosti i financijskih problema u kojima se mnoge obitelji nalaze, ali je depresija kod djece nerijetko posljedica sustavnog nasilja među roditeljima. Britanska dječja psihologinja Barbara Inkson kaže kako se broj djece koja trebaju pomoć psihologa godišnje poveća za oko 10 posto. “Očito je da stupanj emocionalnih poremećaja, uključujući depresiju, poremećaje anksioznosti i opsesivno-kompulzivni poremećaj, stalno raste”, ocjenjuje Inkson.

U Hrvatskoj je ESPAD istraživanje pokazalo porazne rezultate mentalnog zdravlja djece. Od 2003. do 2007. godine povećao se broj dječaka i djevojčica u dobi od 15 godina koji razmišljaju o samoozljeđivanju, a visok je i postotak djece sa suicidalnim mislima. Na pitanja "Jesi li ikada pobjegao od kuće na duže od jedan dan?", "Jesi li ikada razmišljao o samoozljeđivanju?" i "Jesi li ikada pokušao samoubojstvo?" zabilježen je porast, s tim da dečki više bježe od kuće. Na duže od jedan dan od kuće je, prema tim podacima, pobjeglo osam posto dječaka, broj onih koji su razmišljali o samoozljeđivanju povećao se u četiri godine s 21 na 23 posto, a broj djevojčica s 39 na 43 posto. Čak je 12 posto djevojčica odgovorilo da je pokušalo samoubojstvo, dok je kod dječaka takvih bilo 9 posto.

Prema procjenama stručnjaka, depresija pogađa 0,9 posto predškolske djece, ili jednog od sto predškolaca, a u ranoj školskoj dobi taj poremećaj raspoloženja koji treba liječiti ima 1,9 posto djece te 4,7 posto adolescenata.

Prema riječima psihologinje Elizabete Radonjić, dobna se granica depresije i u nas već neko vrijeme smanjuje, pa se depresija javlja i kod djece u nižim razredima osnovne škole i bez lijekova je nije moguće tretirati. Budući da se na godinu broj djece i mladih s duševnom bolešću ili poremećajem ponašanja povećava za 700, a dobna im se granica smanjuje, većinu djece s poremećajem mentalnog zdravlja čine osnovnoškolci. Radonjić problem vidi u roditeljima, koji često ne primjećuju rane znakove depresije kod djece, pa je zato uloga škole, učitelja i nastavnika velika. Umjesto da se protiv depresije bore uz pomoć školskih psihologa i školske medicine, djeca u Europskoj uniji odlaze psihijatrima, koji im propišu antidepresive.

Dr. David Healy, jedan je od vodećih britanskih stručnjaka na području psihofarmakologije i jedan od prvih stručnjaka koji su kritizirali široku praksu propisivanja Prozaca tinejdžerima i djeci kao da je riječ o bombonima, a ne o lijekovima. Istraživanja su pokazala da je između 1995. i 1999. broj američke djece u dobi od sedam do 12 godina koja su uzimala Prozac i slične antidepresive narastao za 151 posto!?

Broj djece mlađe od šest godina kojima su liječnici propisivali Prozac u istom se razdoblju povećao za 580 posto. Zbog niza slučajeva suicida kod tinejdžera koji su uzimali Prozac, Seroxat ili neki od lijekova iste skupine, 2004. je Europska agencija za lijekove (EMEA) zaključila da se ti lijekovi ne bi smjeli koristiti za tretman depresije i anksioznosti kod djece i tinejdžera jer povećavaju rizik od samoranjavanja i suicida. Nakon toga praksa propisivanja Prozaca djeci i tinejdžerima postaje sve rjeđa, no depresivne djece kojoj je pomoć potrebna, evidentno, ima sve više.