Novosti
OPSESIVNA KUPNJA NA INTERNETU

Visoka cijena jeftine robe: Stvara se nova vrsta ovisnika
Objavljeno 22. travnja, 2024.
Maletić: Mnogi nastoje kompenzirati neke svoje komplekse, nesigurnosti i manjkove. Ali ta se kompenzacija nikada ne dogodi jer unutarnju prazninu u čovjeku nikada nije uspio nadomjestiti neki izvanjski predmet
Baš sam se "navukla", ima svašta samo za jedan, dva, pet, deset... eura, od odjeće, stvari za kuću i drugoga. Često pregledavam ponudu na toj platformi i ne mogu odoljeti - uvijek nešto "stavim u košaricu". Govori nam to Đakovčanka o svom doživljaju kineske online platforme koja masovno osvaja svojim jeftinim ponudama u Europi.

“Kupi još, i još, i još"


Jer ništa nije skupo, sve je od jednog do nekoliko eura, kao po onoj "prodaj jeftino, ali prodaj puno", a geslo platforme kupcima sugerira da na njoj kupuju kao bogataši. Očito je na djelu psihologija kako kupac nema osjećaj niti grižnju savjesti da je puno potrošio. Naša sugovornica kaže kako joj je dio prijateljica također rekao da "su se i one ‘navukle‘ na tu platformu i stalno nešto naručuju s nje jer sve je samo koji euro".

Nepobitno je kako je online prodaja postala sastavni dio života suvremenog čovjeka, a što se poglavito potvrdilo u vrijeme pandemije koronavirusa, no nameće se pitanje razvija li se učestalost pregledavanja ovakvih "online tržnica" s jeftinom ponudom i naručivanja odjeće, obuće, sportske opreme, artikala za kućanstvo u svojevrsnu ovisnost. Jesmo li toliko slabi i povodljivi pred tom agresivnom ponudom, iza koje se skriva pažljivo razrađena taktika kako nam se u susret izlazi niskim cijenama i da smo mi, kupci, u toj priči profitirali, a ne trgovci?

Osječka pravna savjetnica iz područja zaštite prava potrošača Dunja Maletić kaže kako su platforme za online prodaju postale izuzetno popularne među hrvatskim potrošačima. "Potrošače njima privlače komotna kupovina ‘iz naslonjača‘, mnogo veći izbor nego u klasičnim trgovinama, ali, prije svega, niske cijene koje su pojedinim platformama i dio naslovnog slogana. Dakako da iza tih platformi stoji pomno razrađena psihologija oglašavanja koja cilja na to da kupac kupi gomilu robe po niskoj cijeni, uz konstantan osjećaj da prolazi iznimno povoljno, ali time u konačnici opet potroši - puno. Trgovac pritom zadovoljno trlja ruke jer razrađena psihologija koja stoji iza platforme očekivano je urodila plodom. No postavlja se pitanje koliko stvari iz cijele te gomile kupac uistinu treba. Koliko mu je proizvoda algoritam ciljano ponudio kako bi ga namamio da kupi još, i još, i još? Kupuje li kupac samo zato što proizvod stoji par centi pa se zavarava da će proći bolje?" kaže Maletić.

Naše terapijske zajednice u pravilu su otvorenih vrata i programa za probleme ovisnosti o drogama, kocki/klađenju i alkoholu. Tomislav Mišetić, predsjednik Udruge za borbu protiv ovisnosti Ne-ovisnost sa sjedištem u Osijeku i terapijskom zajednicom u Vrbici pokraj Đakova, kaže kako ih dosad nije nitko nazvao zbog problema (online) kupnje i zatražio pomoć u njegovu rješavanju, no da oni su spremni na sve izazove. "Da ima takvih poziva - pristupili bi i tom programu. Primjerice, kada je ovisnost o kocki eskalirala, odmah smo se organizirali, educirali i pokrenuli i te programe. Tu smo za što god se pojavi, a vezano je uz ovisnička ponašanja, bilo da je riječ o kemijskoj ili ponašajnoj ovisnosti, a ovisnost o kupnji ponašajna je ovisnost", kaže Mišetić.

U Ne-ovisnosti pod znak upitnika stavljaju je li u Hrvatskoj uopće rađeno neko istraživanje o toj temi. Na naš upit je li ovisnost o kupnji rodno uvjetovana jer se kupnja stereotipno vezuje uz žene, Mišetić kaže kako mu se "na prvu čini da su tome ipak sklonije žene".

Štednja na malome


“Mislim da se ni u Zagrebu nitko ozbiljnije ne bavi tom vrstom ovisnosti. Taj cijeli koncept (online) prodaje napravljen je da potiče na kupnju; tko je imalo slab na to i ima visoki adiktivni potencijal - ne može se tome oduprijeti", kaže Mišetić.

Miroslava Rožanković, predsjednica Humanitarne organizacije Zajednica Susret, osnivača Doma za ovisnike Zajednica Susret sa sjedištem u Cisti Velikoj, kaže da se ta zajednica bavi svim vrstama ovisnosti. "Bitno da osoba koja traži pomoć treba prihvatiti činjenicu da je ovisnik. Da nas nazove i osoba s problemom ovisnosti o kupnji ne bismo ju odbili", odgovara Rožanković na naš upit ima li ta zajednica, koju vodi Bernardica Juretić, program odvikavanja od ovisnosti o kupnji, a koja ima dodatnu dimenziju kroz globalne platforme s jeftinom ponudom.

“Daleko od toga da jeftinije stvari ne mogu biti pristojne kvalitete i daleko od toga da su samo skupe stvari isplative. Ali ako kupnja nepotrebnih jeftinih stvari prijeđe u naviku, kao neka vrsta hobija ili ovisnosti, onda kupac ima ozbiljan problem. Cent po cent i u košarici se lako stvori iznos od nekoliko desetaka eura, i tako maltene svaki tjedan", upozorava Dunja Maletić. "Moj savjet potrošačima je da se pokušaju otrgnuti stihijskoj kupnji jeftinog i ne nužno potrebnog te da svaki put realno razmisle što je uistinu potreba, a što kupuju samo zbog niske cijene. To je jedini način da se ne upetljaju u ovisnost koja kad jednom uzme maha, može završiti vrlo loše za kućni budžet", savjetuje Maletić.

Psihologinja Mirjana Nazor ocjenjuje da pomno razrađeni sugestivni pristup platformi s jeftinom ponudom počiva na relativno novoj vrsti ovisnosti o kupnji. "Jeftina ponuda tih platformi obrnuta je strana od one mudrosti koja kaže: štedite na malim starima koje se kupuju svakodnevno jer velike, skupe stvari kupuju se jednom u pet, deset godina i stoga i nije važno ako ih više platimo jer su za dugoročno razdoblje", kaže Nazor.

Suzana Župan
OPSESIVNA KUPNJA KAO KOMPENZACIJA
“Čovjek se prije svega treba baviti sobom na stotinu drugih razina koje nemaju veze s kupnjom. Raditi na svom samopouzdanju, duhu, rastu, hobijima, interesima i bliskim ljudima koji će ga ispuniti iznutra, mnogo sadržajnije i kvalitetnije od paketa koji donese poštar. Opsesivnom kupnjom mnogi kupci, nažalost, nastoje kompenzirati neke svoje komplekse, nesigurnosti i manjkove. Ali ta se kompenzacija nikada ne dogodi jer unutarnju prazninu u čovjeku nikada nije uspio nadomjestiti neki izvanjski predmet”, istaknula je Dunja Maletić, pravna savjetnica iz područja zaštite prava potrošača.

NE ZABORAVITE: EURO NIJE JEDNA KUNA
“Kupovati svakodnevno znači čaroliju koja brzo staje, no odmah slijedi misao: sutra ću opet! Dostupno je, u zoni komocije, jeftino je. No to govori o tome da nemamo stvarni osjećaj zadovoljstva o nečem uistinu kvalitetnom – gledanju rijeke, Sunca, mora, dobre glazbe, druženja. Ovako ljudi si stvaraju osjećaj da su milijarderi jer si mogu kupiti odjednom deset stvari, a da nisu puno potrošili. No, ne zaboravimo, jedan euro zapravo je 7,5 kuna, ne jednu kunu. Ovakvim kupnjama dio ljudi kompenzira osjećaj da nije dovoljno vrijedan, cijenjen, voljen u društvu i slično”, kaže Mirjana Nazor.

Možda ste propustili...