Nedavno sam dala savjet mladoj osobi, i to djevojci iz meni bliskog kruga: "Moraš se praviti glupa", "otupi", "ne vole dečki kada si tako izravna, britka". Reći ćete, trebala sam se ugristi za jezik, Jer ja, dakle, dajem savjet nekome da "zaglupi" samo da bi se nekom više svidio!? Zaboga, ispada da se treba sramiti činjenice što kao žena imaš dvije čiste u glavi, što ti rade vijuge. Na ovaj se moj, shvaćate, sarkastičan komentar nadovezala moja prijateljica zaključkom kako, nažalost, nisam daleko od istine jer, prema njezinu mišljenju, mnogi muškarci baš i nisu, pogotovo na prvu, ljubitelji pametnih žena. Ali pustimo muškarce. Veći je problem u tome što pametne i uspješne žene, posebno u sektorima u kojima se uvriježeno smatra da im nije mjesto, zapravo ne vole - druge žene.

Žene se često ne osjećaju dobro i sigurno upravo među ženama. I sama svjedočim povremenim komentarima na neku ženu da je zgodna, dobro izgleda, uvijek je lijepo sređena, ide joj i u poslu, prepoznata je, cijene ju..., a onda kreće, kao po traci: naravno kada ništa drugo ne radi, tko zna tko joj djecu čuva, muž joj sigurno pun para, pa može sve to i financirati, sigurno ima dvije pomoćnice koje joj pomažu oko svega..., i tako u nedogled, bez ijedne dobronamjerno usmjerene rečenice. I tu su žene posebno kodirane da lako "ubijaju u pojam " vlastiti rod, ali zato snažno i lavovski znaju braniti ovaj drugi. Nekad mi se čini da se cijeli život ponašamo kao mame u odnosu na muškarce, dok smo često maćehinski nastrojene prema svojim kolegicama, prijateljicama, kćerkama, mentoricama, općenito ženama. Dosta se zadnjih godina ističu negativnosti primarno usmjerene na žene, ističe se i mjeri koliko su dovoljno dobre supruge, žene, majke, kćeri, sestre, susjede, prijateljice, partnerice, jesu li ili nisu zgodne, prikladno dobi odjevene (to mi je super ideja za novu kolumnu), trebaju li ili ne trebaju napredovati, jesu li dostatno sposobne biti nadređene, čak i posebno ako trebaju biti nadređene muškima, znaju li usput dovoljno dobro kuhati, spremati, čistiti, tješiti, čuvati, odgajati, milovati, skrbiti, organizirati, pratiti, usmjeravati, davati dobre i mudre savjete, znati s djecom, znati s rodbinom, dočekati kako treba goste, u svakom trenutku pročitati mimiku lica partnera da zna što misli, ili što mu treba... I uz sve to biti nasmijana, ugodna, mila, vedra, dobronamjerna..., sami si u glavi dodajte slobodno još pridjeva koji su često usmjereni na to da ima još prostora da se kao žena "popravite".

U vezi s tim sinula mi je sljedeća ideja: Kao što postoji umjetna intelignecija koja ima dobru stranu da je programirana da ipak i dalje uči i usavršava se, dok mnogi ljudi s tim prestanu maltene po rođenju. Postoje danas i posebno dizajnirane lutke oba spola koje nude da se, osim izgleda, po vašem izboru može u ponudi pronaći i kliknuti i nečija osobnost: želite li da je plaha, navina, poslušna, stidljiva, nježna, submisivna, uvijek na raspolaganju za sve i svašta, ili želite da je divlja, agresivna, malo luda, pretjerano zainteresirana za vas i za seks, uz to vas gleda kao u idola, samo klima pozitivno, nema u glavi usađen program da vas odbija, kritizira, ili negira......E da....taj vas luskuz košta od 12.000 do 15.000 eura. Naravno, nakon toga imate obvezu i urednog održavanja, zamjene dijelova, nadogradnje softvera i slično. Kaže moja prijateljica: "Dođe mi kupiti to i riješiti sve svoje probleme, jedino me strah koliko je škrt da će i njezino održavanje pasti na moja ramena".

Dakle, već sam nekoliko puta nastojala istaknuti da nama ženama nisu ograničavajući faktor muškarci oko nas, nama su uteg osobe vlastitog spola koje, nažalost, da bi sebe opravdale u nekim segmentima, dalje imaju potrebu slabiti umjesto osnažiti svoje prijateljice, kćeri, susjede, majku, sestru... I dalje su žene u strahu od toga da budu svoje, snažne, glasne, prodorne, učinkovite upravo kada to treba, dovoljno hrabre da pobjegnemo iz svakodnevice u kojoj moramo biti vizionarke u odgoju djece i junakinje preživljavanja, spremne u svakom trenutku zagrliti, pomilovati, utješiti i prosipati čaroliju.

Čemu onda to međusobno žensko negiranje, omalovažavanje, obeshrabrivanje i traženje mana umjesto vrlina, kada nam mane ionako drugi seciraju, Umjesto da se razumijemo, podržavamo, ohrabrujemo i tješimo, uz to se i nasmijemo slabosti nas žena i snazi našeg instinkta da se jednako uspješno oporavimo.

Moramo biti blaže jedna prema drugoj, više se trebamo poštivati, ohrabrivati i davati jedna drugoj vjetar u leđa. Mnogo je sa strane niz različitih čimbenika koji se svakodnevno trude da se ta naša jedra dokraja rašire. Nemojmo jedna drugoj otežavati život koji nam ionako po defoltu nije lagodan.

Što nas briga u kojoj bismo životnoj dobi trebale nešto odjenuti ili ne, pristaje li nam duga kosa, ili ružičasta boja, smijemo li ne skrivati bore i ožiljke, trebamo li se doista sramotiti ako smo se malo "popegale" da se dalje sebi sviđamo u zrcalu...

Moja mama ima recept i za to: ujutro prvo kada se probudite, pogledaje se u zrcalo i nasmijte se osobi koju vidite u njemu. Recite joj: "Predivna si, toliko te volim". Ta je osoba stalno uz vas, poštujte ju.