Novosti
GORAN ĐURĐEVIĆ ZNANSTVENIK IZ POŽEGE

U Kini je najveća pohvala reći nekome da je marljiv
Objavljeno 10. kolovoza, 2021.
Na mom sveučilištu može se studirati 101 jezik, uključujući i hrvatski

Definitivno je zaljubljenost u znanje i učenje jedan od pokretača. Uvijek sam volio učiti i napredovati, a Kina mi je to omogućila s potpuno pokrivenim troškovima doktorskog studija. S druge strane, moja struka - arheologija i povijest - iznimno je bitna u Aziji, gdje je žarište civilizacija, od Bliskog istoka, Irana/Perzije, Indije, Srednje Azije, Koreje, Japana, Jugoistočne Azije do, naravno, Kine. Upravo je Kina zanimljiva, jer ima svoje posebnosti. Te posebnosti postojale su nekada, a postoje i danas. Također, Kina ima spoj zanimljive i važne prošlosti. Sjetimo se samo izuma poput papira, kompasa, baruta, ali i najstarije dosad pronađene keramike, kultiviranog uzgoja riže itd. te iznimne budućnosti, u kojoj će ubrzo postati najveće svjetsko gospodarstvo.



Tako govori Goran Đurđević, Požežanin kojega je prije četiri godine želja za znanjem odvela u daleki svijet, u Kinu, gdje je doktorirao komparativnu arheologiju Rimskog i Kineskog Carstva na primjeru zrcala. Projekt je razvijen kao Mirror Studies na Sveučilištu Capital Normal, s kojim požeško veleučilište ima sporazum. Sad je docent na Pekinškom studiju za strane studije.

Snažna radna etika


- Moje novo sveučilište posebno je po tome što ima čak 101 jezik koji se može studirati, uključujući i hrvatski, ali i susjedne - albanski, srpski, slovenski, mađarski itd. Iako ne radim na tom odsjeku, jer sam zaposlen na Beiwai Collegeu, gdje je akcelerirani program (umjesto četiri traje tri godine) za izvrsne studente koji će potom ići u međunarodne organizacije, gospodarstvo, diplomaciju, akademiju, zasigurno ću imati s njim suradnju. Baš pišem podnesak za konferenciju koju organizira Fakultet za europske studije, u sklopu kojeg je i naš hrvatski. Naši kineski studenti izvrsno znaju hrvatski i u većini slučajeva završe u diplomaciji i prevoditeljstvu.

Kina je drugi svijet. Primijetili smo na društvenim mrežama da imate lijep krug prijatelja među domaćinima. Je li bilo teško naučiti jezik i pismo, uklopiti se?

- Jezik je jako težak, jer ima tri zahtjevna elementa: znakove, kojih ima neograničen broj i za odlično poznavanje treba ih znati više od 5000, naglaske, odnosno tonove, jer u razgovoru jedna riječ ovisno o tonu može imati posve drugo značenje, te pisanje, koje zahtijeva trud i tehnike. Moj je kineski skroman, bolje razumijem i čitam nego što govorim i pišem. No to me nije spriječilo da se uklopim. Svladao sam prehrambene navike, stekao brojne prijatelje i dosta obišao Peking, a ukupno sam vidio desetak kineskih gradova.

Iako stereotipi često zavaravaju, možete li opisati kakvi su najčešći Kinezi, rade li "kao Kinezi", kakvi su prema strancima?

- Istina je da su Kinezi marljivi i radna etika je na visokom nivou. To je zbog dva razloga. Prvi je što se rad smatra vrijednošću, što je, primjerice, drukčije nego u nekim drugim krajevima, gdje se talent smatra najvažnijim. Tako da je najveća pohvala nekome reći da je marljiv ili da je puno radio. Drugi je promatranje sebe kao dio grupe. Dok je na Zapadu naglašen individualizam, u Kini (a i nekim drugim dijelovima Azije) vlada kolektivizam, što znači da je osoba dio grupe - studentske godine, skupine koju vodi isti profesor, radne zajednice, obitelji itd. Ta grupa funkcionira kao cjelina i međusobno si pomaže te nema međusobnog natjecanja unutar grupe. Naravno, natjecanje i rivalitet ostvaruju se prema drugim skupinama. To je velika razlika jer je na Zapadu često natjecanje i unutar svog kolektiva, radnog mjesta itd. Moja iskustva kao stranca su pozitivna. Ljudi su htjeli pomoći na ulici ili u gradu, vidljivo je da cijene strance i pokazuju respekt.

Interesi u tri područja


Ne sumnjamo da ste prezaposleni, a potvrđuju to i vaši uspjesi u znanstvenom području. Ipak, kako izgleda vaš "obični" dan u Pekingu? Je li pandemija svladana?

- Moj obični dan skrojen je od znanstvenog rada, koji uključuje čitanje, pisanje, istraživanje, promišljanje o temama kojima se bavim, komunikacije s drugima preko mailova, društvenih mreža ili osobno, radnih sastanaka i posjeta institucijama, te privatnog dijela dana, za jelo, odmor, susrete, telefonske i video razgovore, hobije i užitke. U Pekingu dan brže prođe nego drugdje pa je potrebna dobra organizacija, zato mi je rokovnik uvijek prepun i uvijek planiram. To planiranje vezano je uz samo istraživanje pa često skiciram, nacrtam mentalnu mapu ili odredim koliko stranica moram napisati toga dana. Sumnjam da bih inače stizao. Pandemija je svladana, bar za sada. Kineska je vlada napravila sjajne stvari u obliku odluka, cjepiva, testiranja i spriječila da se ozbiljnije proširi. U Pekingu nema restrikcija, ali više od 90 posto ljudi je cijepljeno, svi nose maske, lako se može doći do testa i obaviti testiranje.

Makar daleko od domovine, intenzivno ste povezani s kolegama, pa i tu bilježite plodan rad. Tako s doc. dr. sc. Zvonimirom Stopićem, koji je još jedan Hrvat u Kini, dovršavate knjigu o povijesti i arheologiji Kine koja će izići na jesen u izdanju Alfe u Zagrebu. Knjiga je popularno napisana i očekujete da se njome koriste učenici, studenti, ali i cjelokupna javnost. U suuredništvu s profesoricom Suzanom Marjanić iz Zagreba dovršavate dvije uredničke knjige - Ekokritika: između prirode i kulture te Ecofeminism on the Edge. Prva će izići u Zagrebu, a druga u Londonu. Kakva je vaša povezanost s Požegom?

- Surađujem s profesorom Vinkom Tadićem, pa sam napisao osvrt i recenziju za novoizišlu knjigu doktora Georgija Diklića te pogovore za knjige Borivoja Zarića i Dane Pavlice. Osim toga, za sljedeći ću broj časopisa Povijesnog društva Požega napisati nekoliko osvrta, među ostalima i o jedinstvenom građanskom pokretu i akciji pod nazivom Zelena točka, koji je spriječio odlaganje nuklearnog otpada na Papuk i Psunj ranih devedesetih.

Kakvi su planovi, proširujete li znanstveno područje ili krećete u novo?

- Moji su interesi u tri područja. To je prije svega komparacija, odnosno usporedba, tako da me zanimaju stara carstva (Rim, Kina, Perzija, Indija) i njihova uspoređivanja, a kao arheolog bavim se zrcalima i refleksijom/odrazima, o čemu imamo projekt mirrorstudies.com. Pitanje koje istražujem je kako se velike ideje (npr. carstva, mitova, ljepote, identiteta itd.) mogu analizirati preko malih i široko dostupnih predmeta. Drugo područje je ekološka humanistika, odnosno zelene i ekološke teme u povijesti, arheologiji, književnosti i filmu. U tom dijelu radim s profesoricom Suzanom Marjanić iz Zagreba i pripremili smo zbornike Ekofeminizam, koji je izišao 2020., te Ekokritika i Ecofeminism on the Edge, koji uskoro izlaze. Treće polje interesa su digitalne tehnologije u arheologiji s posebnim osvrtom na popularnu arheologiju, pa tako spremam knjigu sastavljenu od Twitter statusa o arheologiji koja će izići u Srednjoj Americi te interaktivne slikovnice o arheologiji koje će biti tiskane u Kini. Uz doktorat završio sam i specijalistički studij komparativne mitologije na Sveučilistu u Mumbaiju u Indiji, koji je zbog koronavirusa bio online. Tijekom doktorskog studija bio sam jedan semestar u SAD-u na Kalifornijskom sveučilistu u Los Angelesu (UCLA).



Dijana Pavlović
Đurđević je doktorirao komparativnu arheologiju Rimskog i Kineskog Carstva na primjeru zrcala

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana