U širokoj osječkoj trgovačkoj ulici koja je nekoć nosila ime znamenite osječke dobrotvorke Adele Deszathy nalazila se vrlo zanimljiva secesijska prizemnica koje već odavno nema. Naime, na mjestu današnjeg spomen-obilježja posvećenog žrtvama velikosrpske agresije na Osijek i Hrvatsku, od 1904. godine do početka uređenja Blok-centra, u drugoj polovici 20. stoljeća, stajala je izrazito široka poslovna zgrada Stolarske udruge Egger i drug.

Kuću je 1904. godine projektirao slavni osječki graditelj Ante Slaviček. U cjelini simetrično komponirano pročelje kuće s lijeve i desne strane imalo je plitko istaknute rizalite koji su znatno nadvisivali visinu krovnog vijenca središnjeg dijela kuće. Okomice rizalita osobito su bile naglašene lezenama koje su se postupno sužavale od baze prema kapitelima koji su bili oblikovani poput stiliziranih palmeta. Ispod višestruko zaobljenog krovnog vijenca obaju rizalita bile su smještene štuko-maske s motivom ljupkog ženskog lica bujne, razbarušene kose, koja se izvija u secesijski stilizirane organske linije koje nastavljaju obavijati zidove širokog polja atike. Čitavom širinom pročelja protezali su se natpisi latiničnim pismom na hrvatskom i njemačkom jeziku "DVORANA POKUĆSTVA _ STOLARSKA UDRUGA - EGGER I DRUG - TISCHLER - GRUPPE - MÖBELHALLE". Reklamni je natpis davao, nadaleko, do znanja da se u unutrašnjosti kuće odvijala vrlo značajna obrtnička, stolarska djelatnost. U desnom, istočnom rizalitu širine četiri prozorske osi, nalazila su se četiri dvokrilna prozora s dvokrilnim oberlihtima te okrugli prozor u zoni tavana, dok su se u lijevom, zapadnom rizalitu, u prizemlju umjesto prozora nalazili veliki dućanski izlozi. Središnji, nešto niži dio pročelja, krasila su dva široka ulaza, od kojih je zapadni bio glavni ulaz u dućan, a istočni je služio kao kolni ulaz u kuću. Između ova dva ulaza protezao se niz od četiri velika dućanska izloga nad kojima se, kao i nad dućanskim ulazom, protezala široka tenda koja je služila za zaštitu namještaja izloženog u izlogu na južnoj strani pročelja. Nad središnjim se dijelom krovnog vijenca izvijala plitka, secesijski stilizirana atika s gljivoliko oblikovanim tavanskim prozorom. Svaki plitki pilastar koji je dinamizirao pročelje između velikih izloga završavao je secesijski stiliziranim maskeronom u obliku ženske glave.

Ljepotu ove secesijske kuća pamtimo zahvaljujući razglednici koja je služila u svrhu promicanja ove tvrtke, a isti motiv vlasnicima je poslužio i kao vrlo lijep i autentičan memorandum tvrtke. Iz jednog od memoranduma ove tvrtke, otisnutog na računu, saznajemo da je ova tvrtka uspješno poslovala te da je imala i svoje poslovnice u Beogradu i Rijeci. Zahvaljujući memorandumu, također, doznajemo da je kuća bila salon namještaja Prvog slavonskog stolarskog udruženja koje je ovdje imalo svoje atelje za tapeciranje i dekoriranje namještaja. Kuća je s vremenom pretrpjela brojna preuređenja i prenamjenu djelatnosti koje je, neumitno, pratilo i postupno uništavanje dekorativnih elemenata pročelja i unutrašnjosti, da bi na kraju bila srušena kako bi se novoplanirani Blok-centar otvorio prema Ulici Republike, čime je bio omogućen protok iz smjera Kapucinske ulice. Prvo je bio srušen zapadni, a zatim i istočni dio kuće.

Ne smijemo zaboraviti da su između dva svjetska rata 1920-ih u Osijeku izlazile Stolarske novine te da je1932. godine, u nakladi Stolarskih novina, u Osijeku izišao, na 76 stranica, Stolarski almanah, čiji je urednik bio Ernest Goldstein, a ilustrirao ih je Ljudevit Šeterlajn.

 

RODNA KUĆA ETNOGRAFA SREĆKA LAYA

Na ovoj je kući Društvo hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku podiglo spomen-ploču koja je trebala Osječane trajno podsjećati na to da se ovdje rodio slavni hrvatski etnograf i sakupljač seoskog tekstilnog rukotvorstva Srećko Lay, koji je u Osijeku rođen 1838., a umro je 1913. Nakon rušenja kuće osječki su muzealci uspjeli spasiti ovu spomen-ploču s pozlaćenim natpisom, djelo osječkog klesara Konstantina Nanaya, koja je danas sastavni dio Zbirke skulptura i natpisa Muzeja Slavonije.