Svaki prolaznik kroz osječku baroknu gradsku jezgru Tvrđu, obilazeći kulturno-povijesne i umjetničke spomenike, zasigurno je zamijetio Kristov grob, koji se nalazi u prvoj niši južne strane pročelja franjevačke crkve. Taj na pod niske niše položeni visoki reljef s prikazom mrtva Kristova tijela nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Natpis na njegovu donjem dijelu "Darovali profesor Filip Kendel i supruga" uvijek nas potakne da se zapitamo tko su bili ti ljudi. Tko je izradio taj reljef?

Ovaj motiv Kristova počinka u grobu vezan je uz treći dan Vazmenog trodnevlja, Veliku subotu, dan tišine, molitve i iščekivanja uskrsnuća Kristova. Nakon Velikog četvrtka, koji podsjeća na posljednju večeru, i Velikog petka, u kojemu se odvila muka, pribijanje na križ i smrt Kristova, na Veliku se subotu vjernici, u tišini i molitvi, okupljaju oko cvijećem okićenog Kristova groba, a uvečer se nastavlja vazmeno bdjenje do Kristova uskrsnuća u nedjelju.

Istražit ćemo ovaj put svjetovnu priču ovog reljefa i saznati nešto o donatorima i autoru djela. Profesor Filip Kendel rođen je 22. srpnja 1874. u mjestu Bulkesz, danas Maglić, u mađarskoj županiji Bács-Bodrog, u današnjoj Vojvodini, u široj okolici Novog Sada. Roditelji Dragutin i Julijana, rođena Einsinger, omogućili su mu školovanje na nižoj gimnaziji u Vinkovcima, a zatim na Učiteljskoj školi u Osijeku, gdje je 1906. bio osposobljen za učitelja nižih pučkih škola, te u Zagrebu za učitelja viših pučkih škola, a ispit zrelosti položio je 1908. na Kraljevskoj realnoj gimnaziji u Zemunu. Nakon mature osam semestara studirao je njemački jezik, zemljopis i prirodopis na Kraljevskom sveučilištu u Zagrebu. Dekretom vlade 1897. postavljen je za privremenog učitelja u Neudorfu, Novom Selu, kod Vinkovaca, a zatim je postavljan od Krčedina, Bežanije i Nove Pazove, preko Prekopakre, do Đurđevca i Našica. U tom valu selidbi po manjim mjestima i predavanja na pučkim školama kratko je, od 1918. do 1922., bio na osječkoj Učiteljskoj školi, a zatim je, od 1922., dodijeljen Ženskoj realnoj gimnaziji u Osijeku, gdje je radio do umirovljenja 1932. godine. Osim hrvatskog i njemačkog jezika znao je i francuski, stenografiju, svirao je orgulje i bavio se slikanjem. Sve te turbulentne učiteljske premještaje proživio je sa svojom suprugom, Osječankom Katom Kendel, rođenom Posavac, s kojom se oženio 4. prosinca 1899. u gornjogradskoj župnoj crkvi. U osječkoj Učiteljskoj školi od 1918. do 1922. predavao je njemački jezik, povijest i domaće ustavoslovlje i zemljopis, a u zbornici su mu kolege bili slikari Izidor Jung, koji je predavao prostoručno i geometrijsko risanje, i Rudolf Turković, koji je predavao krasnopis i prostoručno risanje. Na Ženskoj realnoj gimnaziji u Osijeku, koja je djelovala od 1917. do 1945., Kendel je od 1922. do 1932. predavao zemljopis i prirodopis. Obitelj Kendel stanovala je između dva svjetska rata u svojoj kući u Krstovoj ulici u Donjem gradu.



Reljef mrtvoga Krista izvela je osječka graditeljska tvrtka Ante Slavičeka, koja je sjedište imala u Deszathyčinoj ulici, na prostoru gdje se danas nalazi Prolaz Ante Slavičeka. U dugom dvorištu, koje je ujedno bilo neslužbeni prolaz, kroz privatna dvorišta, između Deszathyčine i Gundulićeve ulice, Slaviček je imao i kiparsku radionicu. Na podnožju reljefa s desne strane tragovi su potpisa "ANTE SLAVIČEK". Slavičekova je tvornica cementne robe utemeljena 1905. godine i bavila se izradom betonskih cijevi, betonskih stuba i drugih građevnih elemenata te gradnjom nadgrobnih spomenika od mramora, kamena i granita. Svoje nadgrobne spomenike i skulpture svetaca Slaviček je izlagao na Osječkom velesajmu. Ovaj su reljef možda supružnici Kendel darovali franjevačkoj crkvi kao zavjet jer su se, nakon višedesetljetnog seljenja po pučkim školama diljem Slavonije i Srijema, napokon skrasili u Osijeku. Ovo je djelo najvjerojatnije nastalo 1920-ih godina, u vremenu kada se Kendelovi trajno nastanjuju u Osijeku, a prije Slavičekove smrti 6. listopada 1931.