Datum objave: 22. travnja, 2024.
Pri kraju istočne strane Kolodvorske ulice, danas Ulice Stjepana Radića, u
bloku između nekadašnje Plinare i nekadašnjeg paromlina Union, nalazi se i
nevelika decentna dvokatnica, u art deco stilu, obitelji Rujer. Njezino je čisto
pročelje u prizemlju ispunjeno trima velikim otvorima kolnog ulaza i dvama
ulazima, s pripadajućim izlozima dućana. Prvi je kat ispunjen trima velikim
trokrilnim prozorima s oberlihtima, a prozori drugog kata znatno su manjih
dimenzija, dvokrilni i bez uobičajenih oberlihta.
Pročelje se od
prizemlja prema vrhu rasterećuje i dobiva neobičan izgled. Vertikalna je podjela
pročelja izvedena dvama širokim vijencima kojima je prizemni dio od pročelja
prvog i drugog kata jasno odijeljen, a jednako takav čisti vijenac zaključuje
pročelje nad drugim katom. Horizontalna je podjela pročelja izvedena plitkim
rizalitom na njegovoj lijevoj strani u kojemu se nalazi kolni ulaz i nad njim
smješten balkon, te trima plitkim pilastrima koji se protežu čitavom visinom
prvog i drugog kata između vijenaca. Čiste ravne zidne plohe i glatki pilastri
pročelju daju smireni dojam. Vrhovi pilastara završavaju okomitim plitkim
izduženim kvadratnim ukladama na vrhu kojih su aplicirani kvadratni kapiteli.
Kapiteli pravokutnih oblika s plitkim reljefnim motivima izvedeni su od
pirogranita u poznatoj tvornici keramike Zsolnay u Pečuhu.
Slične primjerke fasadne dekoracije iz Zsolnaya nalazimo i na kući Kokanović
u Reljkovićevoj ulici, a potječu iz 1912. godine. Ova sličnost nije nimalo
slučajna jer je projektant i graditelj kuće Kokanović bio osječki graditelj Ante
Slaviček, koji je za pročelje obitelji Kokanović 1912. godine naručio
pirogranitne dekorativne ukrase, među kojima je najraskošniji nad ulaznim
vratima. Kuća Rujer također je djelo graditelja Ante Slavičeka projektirano
1927. godine, pa ne treba čuditi sličnost dekorativnih motiva. Slaviček je bio
stalni naručitelj pirogranitnih dekorativnih elemenata za ukrašavanje pročelja,
ali i pirogranitnih cijevi koje su služile za potrebe kućne odvodnje, tj.
kanalizacije. Te kanalizacijske cijevi, proizvedene u tvornici Zsolny, i danas
služe svojoj svrsi u mnogim osječkim kućama sagrađenim od kraja 19. stoljeća do
Drugog svjetskog rata.
Posebnost je ove kuće i ta što je graditelj
Slaviček kuću projektirao za svoje "prijatelje", obitelj Rujer. Naime,
Slavičekov je sin Dušan oženio Sofiju Rujer, kćer Franje i Ruže Rujer. Rujerovi
su bili osječki posjednici i gostioničari. Njihove su se gostionice i krčme
nalazile u Radićevoj i Gundulićevoj ulici tik do kuće u kojoj su Slavičekovi
stanovali i imali sjedište i razne graditeljske radionice svoje tvrtke. Tako su
nasljednici ove kuće obitelji Rujer postali i Slavičekovi unuci, djeca Dušana i
Sofije Slaviček, Zvjezdica, Dušica, Slavimir i Dragica. Dušan Slaviček, zet
Rujerovih, još je kao gimnazijalac izlagao svoja djela zajedno s budućim slavnim
kiparom Oskarom Nemonom. Dušan Slaviček bio je također građevinski inženjer i
kao državni činovnik često je uredbama bio premještan na nove poslove izgradnje
željeznica diljem bivše Jugoslavije, tako da se svako njegovo dijete rodilo u
drugom dijelu zemlje: Zvjezdica 1937. u Beogradu, Dušica 1939. u Karlovcu,
Slavimir 1946. u Osijeku te Dragica. Dušan Slaviček objavio je 1949. u Beogradu,
u sklopu Priručne biblioteke Ministarstva željeznica, knjigu Obilježavanje novih
željezničkih pruga, koja ima 140 stranica. Sva djeca Sofije i Dušana Slaviček i
danas žive u Zagrebu, a prije dva mjeseca napustila nas je u 87. godini njihova
najstarija kći Zvjezdica Mikulić, rođena Slaviček, koja je bila profesorica
biologije i autorica više djela vezanih uz zaštitu životinja, a osobito ptičjih
vrsta. Zvjezdica Mikulić bila je i koautorica knjige Prirodne znamenitosti
Hrvatske. Gospođa Mikulić, kao i ostali članovi Slavičekove velike obitelji,
ostali su zaljubljeni u Osijek i prenijeli su nam mnoštvo sjećanja na svoje
osječke pretke koji su ostavili trajan pečat u ljepoti našega
grada.