Datum objave: 19. veljače, 2024.
Na području Donjega grada koji je nastao pred sam kraj 17. stoljeća sagrađeno
je tijekom 18. stoljeća nekoliko krasnih baroknih jednokatnih kuća. Nekoliko je
takvih kuća sagrađeno u nekadašnjem Gospodskom sokaku, kako se još sredinom 19.
stoljeća zvao zapadni dio današnje Crkvene ulice. Među njima se monumentalnošću
ističe kuća Osječanima poznata kao kuća Radanović.
Tko
je prvi vlasnik kuće u 18. stoljeću još ne znamo, no prilikom prve katastarske
izmjere Habsburške Monarhije 1863. kao vlasnica ove kuće zabilježena je
Dragutina Golubović. Njezino ime i prezime nalazimo i na popisu kućevlasnika
Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka iz 1874. godine gdje je navedena kao
Golubković Karolina, vlasnica kuće u Gospodskoj ulici. Dva je desetljeća poslije
kao vlasnik kuće naveden osječki trgovac Ivan Radanović. Ivan Radanović bio je
osječki lađar, neoženjeni rimokatolik, rođen u Osijeku 25. ožujka 1870. godine.
Njegovo je vlasništvo bilo evidentirano na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, a na
popisu vlasnika nekretnina iz 1911. već je kao vlasnik kuće naveden osječki
trgovac Joco Radanović. On je rođen 1855. u Osijeku, bio je, kako stoji u
rubrici, gradski zastupnik grčkoistočne vjere, a sa suprugom Julkom imao je sina
Paju rođenog u Osijeku 1886., kćer Sofiju rođenu u Osijeku 1887., kćer Veru
rođenu u Osijeku 1890., sina Dušana rođenog u Osijeku 1893. i sina Milutina
rođenog u Osijeku 1900. godine.
Ova je katnica prema navedenoj
evidenciji iz 1911. imala šest soba, dvije kuhinje i devet nusprostorija unutar
dva trosobna stana i u njoj je živjelo dvanaest osoba. Poslije su u kući
nastavili živjeti Jocin sin Dušan Radanović, osječki veletrgovac i Pajo
Radanović, kraljevski sudbeni vijećnik. Prema osječkom adresaru iz 1929. u ovoj
su kući stanovali veleposjednik Dušan Radanović, sudbeni vijećnik Pajo
Radanović, posjednica Julka Radaović i ekonom Milutin Radanović. Početkom
tridesetih na toj su adresi kao stanovnici bili navedeni Dušan i Milutin, a
1937. kao suvlasnici kuće navode se veletrgovac Dušan i posjednik Milutin, te je
na istoj adresi upisano sjedište Dušanove tvrtke koja se bavila trgovinom
žitarica.
Pročelje kuće široko je šest prozorskih osi. Kolni ulaz s
drvenim baroknim vratnicama, unutar kojih su pravilne četvrtaste uklade, nalazi
se na zapadnom, desnom, kraju pročelja, a prema istoku se u prizemlju nižu
četiri dvokrilna prozora s oberlihtima. Kolni je ulaz naglašen i istaknutim
zidanim kolobranima koji su u prošlosti sprječavali oštećenje zidova osovinama
kola na konjsku zapregu. Nakon vijenca koji dijeli prizemlje od kata prvim se
katom proteže pet prozora. Nekoć je osobitu ljepotu ovoj kući davao starinski
mehanizam zvona koji je povlačenjem metalne ručice potezao žicu koja je
podražavala zvono u unutrašnjosti kuće i time alarmirala ukućane da ih netko
traži na vratima. Elegantna ručica zvonca ove kuće bila je smještena unutar
okruglog reljefno obrubljenog okvira, unutar čega su četiri lista s cvijetom u
sredini flankirali ručicu, stisnutu u šaku, za potezanje zvona. I danas se još u
Osijeku može naići na nekoliko primjera takvih starinskih zvona i na njihove
tragove u obliku rupa u dovratnicima kuća.
Kuća Golubović Radanović
nekoć je imala i raskošno ukrašene zidove svojih soba i salona, a osobito
njihove stropove. Oni, nažalost,više ne postoje, no uspomena na njih još živi
zahvaljujući nekolicini fotografija snimljenih prije njihova uništenja.
Unutrašnje uređenje zidova i osobito stropova bilo je iznimno raskošno. Stropovi
su bili podijeljeni na velika geometrijska polja koja su međusobno bila
odijeljena okvirima, a unutar svakog polja bio je izveden različit
iluzionistički prikaz. Rubna polja, između ruba stropa i središnjeg velikog
stropnog ronda, u sivim su tonovima stvarala iluziju neorenesansnog reljefa s
lisnatim dekorativnim tondima razdvojenim hermama i girlandama, a ljevkasta
trokutasta polja na uglovima bila su oslikana viticama živih boja čiji vrhovi
završavaju glavama mitskih bića. Centralni je motiv tih polja također tondo s
raskošnim okvirom unutar čega se nalazi oslikana cvjetna kompozicija.
Zahvaljujući knjizi Osijek skriveni grad Mladena Radića i Marina Topića
zauvijek je, na dvjema fotografijama, sačuvan bar djelić uništene osječke
kulturno-povijesne i umjetničke baštine kuće Golubović Radanović.